Godina na izmaku je na domaćoj gastro sceni bila puna novosti. Dok smo, nažalost, gledali kako se zatvaraju vrata nekih dragih mjesta, istovremeno smo pratili i mnogo otvorenja. Jedno od iščekivanijih među njima, barem kad je Zagreb u pitanju, bilo je i ono restorana Tomassino, otvorenog ovo proljeće u sklopu zagrebačkog hotela Sheraton nakon adaptacije objekta. Kad gledate na glavni ulaz u poznati hotel s pet zvjezdica, ovaj restoran talijanske kuhinje smješten je s njegove lijeve strane, no da biste ušli u njega ne morate ulaziti u lobby, jer ima poseban ulaz uz trgovinu probranih talijanskih i domaćih delikatesa i vina. Nekad pomalo turoban prostor sad diše nekom novom, puno boljom energijom. Stolovi u restoranu su mu mahom okrugli i idealne veličine za četiri ili šest osoba, stolice udobne, što čak možemo reći i za sjedala u separeima, a ambijent uređen tako da biste u njemu rado ostali još satima nakon ručka ili večere. A zanimljivi su i detalji; od vaza, slika i skulptura, preko pogleda na poluotvorenu kuhinju do vizura na sporednu ulicu kroz velika, napokon ničim prekrivena, prozorska okna.
Meni je zanimljiv, ima od svega pomalo, ali sasvim dovoljno i za najizbirljivije. Pronaći ćete ovdje sjajne finger food zalogaje koji su pogodni za dijeljenje, ali i mesna jela (dio je od autohtonih hrvatskih sorti), riblja jela, salate, jela od tjestenine i rižota, pizze, što je tipično za ovakve tipove hotelskih restorana vani, ali je još uvijek dosta neobično kad govorimo o Hrvatskoj, pogotovo kad je u pitanju hotel s pet zvjezdica.
U ovo doba godine, na prelasku jeseni u zimu poslužit će vam pozdrav iz kuhinje u obliku bruschette s namazom od crnih maslina i nježno grilanih crvenih i žutih rajčica uz kremasti aceto. Pitate li konobara, uz to i predjela koja smo odabrali ponudit će vam prosecco Amets i Kolarićevo svježe pjenušavo vino Coletti Blanc i neće pogriješiti.
Njihova svježina i gotovo hrskava mineralnost lijepo su se nadovezali na odabrani carpaccio od brancina s kaparima, mladom salatom i poširanim limunom te još bolje uz odličan fritto misto, kakav dugo ni na moru nismo kušali. U njemu su bile nježno panirane srdele, girice, kozice i lignje poslužene s lijepo kremastom, svilenom i aromatičnom "marmeladom" od dimljenog limuna.
Janjeći ražnjići, idealni za dijeljenje, došli su na štapićima servirani u zdjelici. Bili su meki kao putar, nježnog okusa mesa i aromatičnih listova kadulje, posuti krupnom morskom soli, uz koje nam je prijao na početku večere poslužen domaći beskvasni i kruh s maslinama, koji ovdje sami rade i peku.
Pizza Capriccio, rimskog stila, s artičokama, kuhanom šunkom, gljivama, mozzarellom, origanom i umakom od rajčice možda neće svima biti prvi izbor, ali vrijedi je probati, jer je ukusna. Iako nije sasvim tanka i hrskava kao tipična romana, pizza u Tomassinu je zanimljiv i dobrodošao kontrast sveprisutnoj napoletani. U ponudi je šest pizza, a za nju ćete izdvojiti od 10,50 eura koliko stoji Kraljica Margherita do 16 eura za onu pod imenom Volim Tartufe.
Ovosezonski meni donio je neka nova jela pa smo za glavno jelo naručili saltimboccu, osso buco i tunu na žaru.
Divlja jadranska tuna sa žara bila je pečena baš onako kako volimo (medium), a poslužena nam je s kaparima, maslinama i gremolatom, koje su okusima obogatile jelo uz koje ne ide prilog.
Saltimbocca, odnosno teletina omotana pršutom uz dodatak kadulje s pire-krumpirom i mahunama bila bi vjerojatno odlična da je na stol stigla isti tren kad je bila ispečena (vjerojatno su se čekala druga jela, jer je u tom trenutku u restoranu bila gužva), ovako je, nažalost, ostala malo pusta u okusu jer se, poslužena mlačna, posušila.
No zato je osso buco bio definitivno zvijezda večeri. Tanjur koji je prštao bojama nije imao niti jednu manu. Meso je spadalo s kosti, prilozi su ga lijepo pratili okusima, a onaj mali komadić srčike iz poslužene kosti bio je prava mala bombica okusa u ustima. Tu je, zbog umaka, pire-krumpir bio dobar odabir priloga.
Od deserata, kojima je cijena niža nego u većini zagrebačkih i restorana na moru, odabrali smo Amalfi tortu od palente i limuna s mascarpone kremom. Ovaj kolač bez glutena bio je jako lijepo iznenađenje puno svježine i citrusnih aroma. Posut kandiranom koricom limuna, listićima prženog badema i svježim bosiljkom idealan je odabir za zadnji, slatki slijed nakon ovakve večere.
Baš kao i panna cotta s mariniranim jagodama i bosiljkom, koje se nismo mogli zasititi. Sicilijanski cannolli s kremom od skute, kandiranim koricama agruma, posut komadićima čokolade i grubo mljevene pistacije konkretniji je desert. U okusu puno teži i masniji, pa idealan za dvoje.
Spomenimo i kako je ugodnoj atmosferi uz dobre tanjure u mnogome pripomogla i usluga na nivou hotela s pet zvjezdica. Nenametljiv, a stalno prisutan te dobro informiran i educiran konobar ovu je večeru definitivno učinio i boljom i ljepšom. Što se cijena tiče, one bi možda u nekom bistrou bile niže, no kako je riječ o restoranu u sklopu hotela, i više su nego prihvatljive, pa nam se čini kako će Tomassino sasvim sigurno vrlo brzo zaživjeti kao mjesto za poslovne ručkove i ležerna intimna druženja. Osim toga, ne morate jesti u sljedovima. Ručak sastavljen od predjela i glavnog jela uz čašu vina i ovdje vas može stajati do 30 eura, kao u drugim restoranima.
Inače, za one koji ne znaju, Tomassino je kreacija Jeffreyja Velle, gastronomskog direktora Maistra grupe i chefa poznatog rovinjskog restorana Cap Aurea, dok restoran predvodi Ivica Štruml. Restoran radi od ponedjeljka do nedjelje, od 12 do 23 sata, a rezervacija je poželjna.