Ako gravitirate Novom Zagrebu ili se ondje nađete poslom i pitate taksiste koji dobro poznaju to područje gdje se u blizini pošteno najesti za nevelike novce, vrlo vjerojatno će vam preporučiti Mirni kutić u Dugavama. Nama je to mjesto spomenulo više njih, no kad nam je naš poznati taksist Pero rekao da on više nigdje osim tamo ne jede, posjetili smo ga po posebnom zadatku da izvidimo je li dobar materijal za naš specijal "Zagrebački gablec" u kojem vam donosimo preporuke za mjesta u gradu Zagrebu na kojima ćete dobro i ukusno jesti, a nećete potrošiti cijelo bogatstvo.
Mirni kutić, nekad obiteljski restoran u vlasništvu Drage Draganić prije dvije godine je od nje, nakon 17 godina zajedničkog rada, preuzeo Igor Čulibrk koji nije puno toga promijenio, osim što je nekadašnji obrt danas postao d.o.o. Što se hrane tiče, jelovnik je možda i bogatiji i raznovrsniji nego što je bio nekad. Tako ovdje možete iz dana u dan pronaći barem jedno jelo na žlicu, kao što su varivo od poriluka ili kelja, špek fileki ili grah, utorkom se ovdje dolazi i na teleće pečenje, a četvrtkom na svinjsko. Zimi, pak, mnogi navrate na krvavice ili buncek s dinstanim kiselim zeljem. Tu su i "ziherice" za sve one koji vole jela od piletine i puretine, pohano ili jela s roštilja.
U Mirni kutić na adresi Hrelićka 33 uputili smo se u petak, jer nam je to i inače onaj jedan dan u tjednu kad se doista mučimo gdje u gradu pojesti dobre lignje. Iza staklenih vrata na ulazu na terasu restorana dočekali su nas zauzeti stolovi i konobar ruku punih tanjura friganih lignji koji nam je sugerirao da slobodno mjesto potražimo u restoranu. U prednjem djelu, uz šank, gdje su tek tri stola, nismo imali sreće, no zato nam se osmjehnula u velikoj sali. Prostranu prostoriju sa 17 stolova, za kojima su se svakih pola sata izmjenjivali stanovnici Dugava, radnici dostavnih servisa, majstori, taksisti..., opsluživale su dvije konobarice.
Što ćemo "gablati" odlučili smo još na ulazu kad smo razmotrili dnevnu ponudu. No, dobro je znati kako ovdje, bez obzira na to što je bio petak i na jelovniku je bilo sedam ribljih jela, možete i taj dan u tjednu pojesti i komad mesa.
Nakon što je raščistila stol i primila narudžbu, konobarica nam je vrlo brzo donijela domaći kruh i piće, a možda niti pet minuta kasnije i jela - pržene lignje s blitvom (11 eura) i tuna steak sa žara s blitvom (12 eura). Već na prvu, barem kad su lignje i prilog u pitanju, moramo reći, ovdje služe više nego poštene porcije. Drugo, ideja da je uz svako jelo moguće naručiti i porciju salate uz nadoplatu od 1 € je više nego fer, kao što je i odluka da kruh, premda je zaista ukusan i domaći, ne naplaćuju dodatno. Važno je naglasiti da iako je bio petak, i već debelo iza 13 sati, što znači da su ovdje napekli i prodali više desetaka porcija lignji, restoranom se uopće nije širio miris užeglog ili ustajalog ulja, a to se, dakako, moglo osjetiti i u okusu.
Porcija lignji u Mirnom kutiću je gotovo dvostruko veća nego na drugim sličnim mjestima u gradu, pritom lignje su hrskave izvana, a mekane iznutra, a prilog koji je uz njih serviran bio je doista blitva s krumpirom. Kažemo ovo pomalo sarkastično, jer smo nakon dugo vremena mogli uživati u blitvi kakva bi trebala biti poslužena uz ribu i plodove mora. Nije bila prekuhana, lijepo se osjetila pod zubom, imala je divnu zelenu boju i, najvažnije, krumpir nije pokrio njezin okus. Konačno, i tartara je bilo dovoljno za sve lignje u tanjuru.
Tuna steak bio je sočan, taman pečen, iako je na dijelovima bio tanji, odnosno deblji. No, ukupni dojam i ovog jela bio je više nego zadovoljavajuć, a prijalo nam je i točati domaći kruh u sok koji je riba pustila nakon pečenja. Jedinu zamjerku koju možemo spomenuti je da nisu imali maslinovo ulje, a baš bi nam dobro došlo dok uživamo u još toplim kriškama kruha.
Za desert smo se odlučili za palačinke, s marmeladom i s orasima. Bile su lijepo pečene, mirisne i slatke, ali bi nam godilo da je u njima bilo ipak mrvu manje pekmeza i da nisu servirane sa šlagom. Ali, to je ipak stvar ukusa.
Na kraju, recimo i kako Mirni kutić ima svoj privatni parking, ali je u vrijeme gableca (od 10:30 do 14:30 sati) često zauzet do posljednjeg mjesta. Radno vrijeme lokala je od 8 do 19 sati, ali nedjeljom i praznikom ne rade. Ono što bi neke moglo zanimati je svakako i informacija kako organiziraju proslave pa ovdje možete proslaviti krstitke, pričest, diplomu i sl. Cijene se uglavnom kreću od 6,50 eura koliko košta, primjerice, varivo od poriluka do 12 eura, koliko stoji teleće pečenje.
Više informacije o dnevnoj ponudi svakodnevno možete doznati na njihovim službenim stranicama, a u svakom slučaju, za ono što smo kušali i platili, moramo reći da ovdje svakako vrijedi doći na gablec.