Najgore je ispasti onaj koji se previše napio na dočeku Nove godine. Jer uglavnom nema objašnjenja za to. Osim, naravno, ako imate objašnjenje. Recimo, da ste se napili istim koktelom kao i pisci koje svi poštuju.
Gin Rickey – F. Scott Fitzgerald
Još jedan pisac koji je pokušavao sakriti svoj alkoholizam. Pa je trusio gin. Jer je tvrdio da to nitko neće namirisati. Mali problem je to što se vrlo brzo napio. Kao i njegova legendarna žena Zelda. A kada bi se napili, postali bi potpuno suludi. Pa nije ni bilo šanse da se ne primijeti da nisu mrtvi pijani. Pogotovo jer su se redovito znali skidati goli usred tuluma.
Mojito – Ernest Hemingway
Papa ga je proslavio. “Mojito u La Bodeguiti. Daiquiri u El Floriditi”, napisao je Hemingway, proslavio dvije birtije i trenutno valjda najpopularniji koktel na svijetu – Mojito. Rum, limeta, menta, šećer i mineralna. Jednostavno i jako. A Hemingway ih je obožavao. Možda i previše, ali ćemo zauvijek pamtiti njegova pijanstva. Jednom se u baru u New Yorku okladio s piscem Johnom O’Harom da može slomiti njegov skupocjeni štap jednim potezom. I uspio je, slomivši ga na vlastitoj glavi. Štap je ušao u legendu, a vas uči da možete piti Mojito ove Nove godine, dovesti se u neugodnu situaciju i ispasti potpuni frajer. Ako ste najtalentiraniji pisac koji je ikada živio.
Long Island Iced Tea – Carson McCullers
McCullers je umrla zbog zdravstvenih komplikacija izazvanih prekomjerenim alkoholiziranjem. Tako da je ovo i priča upozorenja. Ali i priča o vještom alkoholiziranju. Naime, McCullers je tvrdila da ne može napisati nijednu riječ bez pozamašne količine alkohola. No, bilo joj je neugodno permanentno piti. Pa je sherry miješala s vrućim čajem i lagano pijuckala cijeli dan. Glumite i vi da ste jedini koji ne pijete na dočeku s modernijom i potentnijom verzijom njezina napitka – Long Island Iced Tea. Ali nemojte reći da niste
upozoreni.
Mint Julep – William Faulkner
‘Pišem noću i držim viski pri ruci’. Faulkner nikada nije sakrivao da je alkoholičar i da je zbog toga dobar pisac. Niti su mu drugi to zamjerali. Howard Hawks ga je angažirao da napiše scenarij za “Put do slave”. Faulkner se pojavio na sastanku s vrećicom u kojoj je nosio viski. Dok ga je pokušavao otvoriti, razrezao je prst. Ostatak sastanka na kojem je recitirao cijeli scenarij stajao je iznad kante za smeće da bi istovremeno mogao u miru krvariti i završiti bocu. Kada je želio biti pristojan, zadovoljio bi se Mint Julepima.
Gimlet – Raymond Chandler
Nekad treba biti čovjek i priznati da ne funkcioniraš bez alkohola. Kao što je to učinio Chandler. Žrtvovao se, zapravo. Produkcija filma “Placa Dalija” počela je prije nego što je notorni alkoholičar napisao ijednu rečenicu teksta. Udarila ga je opaka blokada, tjednima nije napisao nijednu riječ. Sve dok nije svojem producentu Johnu Housemanu priznao da bi problem mogao biti činjenica da više ne pije. Ništa zato. Houseman mu je poslao šest sekretarica da ga opskrbljuju ginom, liječnika koji mu je jednom dnevno davao injekciju vitamina i limuzine pred vrata koje bi dijelove scenarija vozile na set. Sve što je Raymondu Chandleru trebalo da napiše jedan od najboljih scenarija ikad, jest da počne ponovno konzumirati alkohol.