piše: Mateja Domitrović
snima: Biljana Gaurina
Živo je na svakoj pijaci iliti tržnici, pa tako i na bolskoj na otoku Braču. No, nikad nije bilo življe nego tijekom festivala Imena 2014. Na postavljenom stolu tik uz štandove prepune predivnih plodova stoji golema teća. Na drugom kraju stola boce s vinom, u bokalima hladna voda, za bevandu naravno. Sve je spremno za marendu, taman oko 11 sati. – Šta će biti u teći, a Mate? Jel’ to noseća treća? – pitaju kroz smijeh gospoje iz Bola. Ljudi polako pristižu, neki slučajno jer ih je namamio miris, a neki jer znaju za marendu na pijaci. Počinje pjesma, gospodin Mario Pusa svira na harmonici, pjeva se, druži, svi zajedno marendaju. Neopisivo lijep prizor.
Naime, ove godine jedna od tema festivala Imena 2014. bila je “Trudna teća”, dakle kuhalo se i marendavalo na otvorenom i dalo se na važnosti teći, teći u kojoj se kuhaju marendaška jela na žlicu poput fažola, biža, tripica, tingula, šnicela u toću, rižota, žgavceta od tikvica i polente, teći koja je hranila i hrani mnoge radnike, težake, ribare, one na polju. Dakle, teća je bila zvijezda bolske pijace i možda najveća zvijezda samog festivala. Dva dana zaredom domaćini i njihovi gosti družili su se uz pune teće brujeta od hobotnice i juhe od pivca, a našlo se tu i dobrog sira, pancete i nezaobilazne bevande.
Brujet je kuhao Josip Eterović iz taverne Riva, a juhu od pivca pripremila je ekipa konobe Dalmatino, Drago Eterović i kuhar Nikola. A da bi veselje bilo još veće, organizirana je i tombola-bročki lot, pa su tako kući sa sirom i pršutom, koje je donirao Studenac, otišle gospođa Carmen i gospođa Zora iz Bola. Marenda se odužila, nakon nje kažu da valja leći, no ovdje je druženje potrajalo, na krevet se nije mislilo dok god je još nešto bilo u teći i boci. A nije izostalo ni slatko, i to festivalski kolačić Boleta u kojemu se nalazi najbolje od otoka: bajami, lavanda, plavac… a zamjesili su ih u slastičarnici Orijent iz Zagreba. Tih dana vidjelo se koliko je marenda značajna u životu ovih ljudi i koliko bi trebala ostati važna u našoj tradiciji kao dio dana kada se ne samo jede, već i povezuje ljude koji zajedno rade, žive, prijateljuju.
To bi trebao biti onaj dio radnog dana pun zadovoljstva jer onaj koji ustaje zorom, željno iščekuje svoju marendu, iako to nisu jela spravljena od skupih, “cijenjenih” namirnica, ali svejedno pružaju puno sreće. Marenda je puno više od tanjura punog spize, ona je pun tanjur radosti i ljubavi. Tanjur za koji je vrijedilo potegnuti do Bola.