Konstantinu Stefanoviću Kosti najvažnija je kvaliteta mesa. Ćevapi se rade samo od junetine i soli, a meso nikad ne ide na veliku vatru. Normativ pljeskavica je 300 grama, a bonus ponude je rakija Stara Sokolova
Možda bi generalno bolja vijest za ovu državu ili Zagreb bila da se otvorila Tvornica plastičnih kontejnera, ali nas je razveselila i Tvornica pljeskavica Kosta. Manjih je gabarita od prosječne tvornice, a usporediti se s “trakom” možda može po količini pljeskavica, ćevapa ili đevreka koji izlaze iz kuhinje. No, pristup radu nikako nije industrijski. Svratili smo tamo nekih mjesec dana nakon otvorenja. Stigli smo oko 11 sati, u 11 i 15 svi stolovi su puni, a oko podne je konobar gostima govorio “žao mi je, rezervirajte, danas smo bukirani”. Velika se frka digla oko TPK, kao da je u Zagrebu postojala gomila ljudi koji pljeskavicu nisu vidjeli godinama.
Razlog, ipak i naravno, ne leži u tome, više je stvar u ugledu majstora leskovačkog roštilja Konstantina Stefanovića Koste.
– Kad je hrana u pitanju čovjek mora biti kreativan, ali i odgovoran. Ljudi su osjetljivi kad se radi u njihovom ručku. Zato je važno da se na vrijeme primijete anomalije, treba odmah reagirati – govori Kosta naglašavajući kako uvažava kritike gostiju i nema ih namjeru tjerati da jedu jako začinjeno jelo, ako to ne vole. Kvaliteta mesa je, dakako, ispred svega i tu nema odstupanja.
– U našim ćevapima je samo junetina, i to od prednje četvrtine, i sol. Nekad jedino treba dodati loja, a nekada maknuti, sve ovisi o grlu. Najčešće je junica mekša i masnija, a junac pak tvrđi i nemasan. Meso nikad ne ide na jaku vatru, sve se peče na medium temperaturi – pojašnjava Kosta dok se gužva u nevelikoj kuhinji ozbiljno zahuktava, papirići s narudžbama ne prestaju stizati, a on važe pljeskavice na normativnih 300 grama.
