piše: Saša Špiranec
The International Wine Challange (IWC), jedno od najvećih vinskih natjecanja na svijetu, osnovano je 1984. godine i tijekom nekoliko desetljeća svog postojanja izgradilo je status vrlo zahtjevnog i strogog natjecanja s visokim standardima za osvajanje medalje bilo kojeg sjaja. Od preporuke, preko bronce i srebra, sve do zlata i trofeja. Charles Metcalf, pokretač natjecanja i jedan od pet današnjih supredsjedatelja nam je istaknuo da smatra da je trajna posvećenost vrlo rigoroznom i ujedno poštenom ocjenjivanju kroz sve te godine bila presudna za tako dugačak opstanak i izgradnju statusa pouzdanosti. Naime, vina nositelji IWC priznanja danas imaju znatno lakši i brži put do međunarodnog kupca, prije svega jer se tom natjecanju vjeruje.
Iako postoje mnoga druga natjecanja s istim motivima, dosada je jedino Decanterov DWWA dosegao status sličan IWCovu. Mnogi su u svoje nazive ugradili ista slova, poput AWC, BIWC, IWCB i tako dalje, ne bi li profitirali na imidžu prethodnika, međutim originalu se i dalje više vjeruje. Ključan razlog leži u kontinuitetu visokih standarda i ne podlijeganju pritiscima natjecatelja. Naime, većina natjecanja u utrci za što većim brojem prijava u jednoj fazi spušta kriterije za dodjelu medalja ne bi li im kupci bili što zadovoljniji i osvojili što više medalja što cjenjenijeg sjaja. Umjesto strandardne zlatne medalje uvode velika zlata i dupla zlata (grand gold, double gold), “obična” zlata dodjeljuju nekadašnjim srebrima, a bronce i preporuke čak i ukidaju, jer im zbog devalvacije branda više ne vrijede osobito.
Strogost IWC kriterija najbolje se očituje u rangu ocjena potrebnih za osvajanje pojedine medalje. Preporuku (commended) donosi 80-84 od mogućih 100 bodova, broncu 85-89 bodova, srebro 90 do 94, a zlato od 95 do 100 bodova. Usporedbe radi, na Vinistri se zlatna medalja dodjeljuje vinu sa 85 bodova naviše, a na također globalnom Concour Mondialu za zlato je potrebno 87 bodova. Stoga, kad se na vinskoj boci nađe naljepnica u obliku, recimo, brončane IWC medalje za koju trebate osvojiti od 85 do 89 bodova, radi se zapravo o odličnom vinu vrijednom kušanja. ”Kad se kupac susretne s naljepnicom IWC-a na boci, kvaliteti tog vina može vjerovati jer je vino provjereno od strane vrsnih internacionalnih profesionalaca te u žestokoj konkurenciji ostalih vina sa svih strana svijeta” objašnjava Charles Metcalf u kratkom razgovoru s nama.
Vrsni profesionalci su nekoliko stotina vinskih sudaca sa svih strana svijeta koji se dva puta godišnje okupe u Londonu iskušati vina pristigla na natjecanje. Sustav kušanja i ocjenjivanja koji je razvio IWC tijekom desetljeća prakse i susretanja s praktičnim problemima tipičnim za tako velika natjecanja, gdje se zbog velikog i dugotrajnog posla koncentracija teško održava je jedinstven i najbliže je uvijek nedostižnom savršenstvu. Bazira se na ponavljanju ocjenjivanja istog vina od strane različitih komisija u različitim periodima. Zatim kontroli rezultata od strane najiskusnijih sudaca, koji su najčešće supredsjedatelji, te ponovnim vraćanjem eventualnog neodgovarajućeg rezultata u sustav ocjenjivanja.
Na taj se način svako prijavljeno vino kuša najmanje dva puta, a najviše pet puta. Naravno, sve se vrši na slijepo i nikad se ne zna koje se vino kuša. Ne ocjenjuju se samo vina, već i suci. Svakodnevno i kontinuirano. Paneli se miješaju svaki dan, tako da komisija nikada nije ista, zbog čega se na kraju dvotjednog perioda prikupi veliki broj ocjena za svakog suca i može se izvući kvalitetan profi l ocjenjivača. Predsjednici panela ocjenjuju članove panela, a članovi panela ocjenjuju predsjednike, anonimno. Loše ocjene diskvalificiraju suce s tekućeg ili budućih natjecanja, dobre omogućuju napredovanje. Sve u službi vjerodostojnosti IWC branda i očuvanju povjerenja tržišta. Supredsjetatelji natjecanja su Charles Metcalf, pokretač natjecanja,
Oz Clarke, autor brojnih bestseller vodiča, Tim Atkin MW, Sam Harrop MW i Peter McCombie MW. Među ostalim sucima se nalaze brojni nosioci titule Master of wine, zatim vinari, enolozi, vinski pisci i senior wine buyeri. Domaća vina sve više i sve hrabrije sudjeluju na ovoj velikoj smotri. Prošla 2014. godina je bila jedna od najuspješnijih do sada. U Hrvatsku je pristiglo čak pet zlata, te niz srebra, bronci i preporuka. Put od sramežljivih nekoliko medalja s prvog nastupa prije pet, šest godina do današnje respektabilne žetve odličja nam govori da su domaća vina kvalitetom jako napredovala te da se uklapaju u prosjek razvijene svjetske vinske scene.
U dosadašnjim izdanjima najviše su uspjeha požnjeli vinarije Kozlović s čak dva regionalna trofeja, zatim Iločki podrumi, Bodren, Agrolaguna, Matošević, Zlatan Otok, Kutjevo d.d. i drugi. Neke sorte, poput moslavačkog škrleta, su tek na strogom IWC-u ostvarile prvo značajnije priznanje uopće, bilo kod kuće ili vani. Naime, škrleti su u nas podcijenjeni, a i strani suci s predrasudama nemaju problema, pa im nije teško nagraditi vino koje vrijedi bez obzira na porijeklo. Rezultate s ovogodišnjeg izdanja IWC-a ćemo dočekati krajem svibnja. S nestrpljenjem, iako je lanjska berba, najzastupljenija u ovogodišnjem natjecanju, bila prilično podbacila kvalitetom zbog kišne i vlažne sezone.