Svi idemo na pečenku kod bake!

Priče iz djetinjstva koje mirišu na hrostule, racu, ribe, šufnudle i zemlknedle...

snima: Vjekoslav Skledar

“Moja je baba živjela u Lumbardi na Korčuli, radila je od jutra do sutra u kući i polju. Svaki dan za marendu je jela dva jaja u meko, a meni je pravila popareni kruh s kozjim mlijekom i kavom od ozimca (ječma). Kuhala su se jednostavna jela: zelje za ručak, blitva za večeru. Drugi dan blitva za ručak, a zelje za večeru. Nije znala skuhati puno jela, ali što bi napravila, bilo je izvrsno. Meso i kolači jeli su se rijetko, za blagdane. Pravile su se uglavnom krokande, fritule i cukarini…” Maja Krinić, U Maje i Tonke, Korčula

Recept za Krokande babe Dome

“Baba Mara bila je seljanka iz Račišća na Korčuli. U težačkoj obitelji su se jela jednostavna, skromna jela, uglavnom povrće i riba. Na Badnji dan najčešće se jela sušena riba, bakalar ili tabinja s krumpirom. Ponekad se jelo i samo zelje ili blitva i frigane pogačice. Često se kuhalo u kominu, vanjskoj kuhinji s otvorenim ognjištem. Tamo sam se rado vrzmala, prčkala po vatri i družila se s babom. Najviše od svega voljela sam babin pomfrit: radila ga je od domaćeg krumpira, na maslinovu ulju, u staroj crnoj tavi. Poseban okus davali su mu vatra na drva i krupna sol kojom se pomfrit solio na kraju.”

Polučene ribe

“Napravio sam vjernu repliku race z mlincima, baš onakvu kakvu je uvijek radila baka Eva. Ona je iz Šenkovca pokraj Čakovca, cijeli je život bila kućanica, ali uvijek je imala svoj vrt, kokoši, svinje. Brinula se stalno i o nas četvero unučadi. Prvu ljubav prema kuhanju vežem baš uz nju. U njenoj se kući uvijek pio čaj od kamilice i topao i hladan. Radila je onaj pravi, žilavi kuruzni kruh koji bi se jeo i po tjedan dana. Ona bi na taj kruh često mazala med. Sjećam se i kad bi radila svoj čuveni omlet sa zelenom paprikom, uvijek sam vadio papriku van. Nedjeljni ručak bio bi točno u podne, ni minutu kasnije. Sve bi bilo gotovo do pol 12, a onda bi pečenje odmaralo još pola sata. Nikad nije bilo puno začina u jelima, sol da, i eventualno neki začini koje bi sama nabrala, peršin, celer ili ljupčac. A deda Štef oduvijek je bio zadužen za začinjavanje šalate.” chef Raul Lajtman

Raca z mlincima i zelenom šalatom

“Baka je porijeklom iz Samaca pored Gornje Stubice, a pedesetih se godina doselila u Zagreb. Nekoliko je godina radila kao kuharica nadbiskupa Antuna Bauera. U njenoj se kući, u to vrijeme, meso jelo uglavnom nedjeljom, ali svaki dan se nešto kuhalo. Za doručak bi obično bila bijela kava s drobljenim kruhom ili pekmez namazan na kruh. Uglavnom se radilo o nečem domaćem. Ona je obožavala pofurenu šalatu, nikad mi to nije bilo jasno. Najčešće bi to bila endivija koja se pofuri i začini. Često bi se jele i knedle sa šljivama ili njezini štrudli i dizano s orehima, makom i rožičkima. Sjećam se kad sam ja njoj, negdje 2001. spremio štrudel. Zanimljivo je to, vidio si puno puta nju kako to radi, ali eto, onda pitaš baku je li ti tijesto dovoljno tanko. Bila je jako zadovoljna, a ja sam, očito, otišao njeznim putem.” chef Marijo Čepek

Juneći šnicli sa zemlknedlima a la baka Jelica

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. travanj 2024 14:14