Piše: Ivan Bakayi
Ljudi su jaja počeli oslikavati ne samo u pretkršćansko, nego i u pretpovijesno vrijeme. Štoviše, možemo reći da je ukrašavanje jaja staro koliko i sama umjetnost. O tome nam govore arheološki nalazi u Africi: oslikana, točnije rezbarena, nojeva jaja, stara 60.000 godina! U južnoafričkoj spilji Howieson Poort Shelter arheolog Pieerre-Jean Texier našao je 270 komadića ljuski jaja na kojima je identificirao čak četiri različita stila izrezbarenih ornamenata. Nojeva jaja i danas su privlačna afričkim umjetnicima i od njih izrađuju sjenila za stolne svjetiljke.
Uskrs je kriv za Fabergeova jaja
Uskrs je taj poriv za ukrašavanje jaja, simbol plodnosti, naglasio i u moderno vrijeme, pretvorivši ga u globalni fenomen. Uskrsna jaja svima su dostupna, ali ih istodobno možemo svrstati i u najskuplji nakit. Fabergeovo carsko jaje stilizirano u sat prodano je na Christie’sovoj aukciji 2007. godine za 8,9 milijuna funti (na puni sat iz ovoga jaja iskače i zkokodače kokot, optočen dijamantima). Taj je rekord upravo nadmašen i iznosi 33 milijuna dolara. Uskrsna su jaja tijekom povijesti dobivala i gubila čak i temeljne značajke. Uostalom, upravo ta najskuplja Fabergeova jaja uopće nisu jaja, ponajmanje jestiva. No i prava tvrdo kuhana jaja privlačna su umjetnicima već stoljećima, kako anonimnima, tako i svjetski poznatima, kao i suvremenim mladim umjetnicima u Hrvatskoj. Primjera je na tisuće. Čuvena stripovska manira žarkih primarnih boja Roya Lichensteina našla su se i na uskrsnim jajima.
Zašto bojimo jaja?
Tradicija bojanja jaja o Uskrsu, kao izraz folklorne umjetnosti, prolazila je mnoge mijene. Šarolikost nije uvijek bila ključno obilježje obrednih jaja. U mnogim našim krajevima još su u prošlome stoljeću jaja bila jednobojna, najčešće crvena. Etnografi u njoj vide simboliku žrtvene Isusove krvi. S druge strane, neki ornamenti na uskrsnim jajima Hrvata, Poljaka i Ukrajinaca upadljivo su slični, gotovo identični. To nam govori o kontinuiranoj, do danas
očuvanoj tradiciji s očitim praslavenskim, poganskim izvorištima. Slavljenje proljeća, rađanja novog životnog ciklusa je značajka koja je opstala u mnogim narodnim običajima, osobito u kultu zelenog Jurja i prekrasnim, njemu posvećenim pjesmama. I jaja u nas završavaju u zelenom okružju, najčešće u gnijezdu od svježe ubranih trava. Skandinavci, primjerice, objese jaja na drvce. Ono što bismo danas nazvali ekološkim pristupom bojanju jaja prirodnim bojama u našim je krajevima odavno uvriježeno.
Priča na priču…
Kora luka, cikla, mrkva, kopriva, kukurijek, djetelina, kantarion, šafran, slama, pa čak i čađa čine takvu žarku narodnu paletu. Sjajilo kojima tradicionalno svinjska mast. Prirodne neotrovne boje opet su cijenjene, a kriterij jestivosti važan. No čak i jestiva uskrsna jaja nisu uvijek – jaja. Običaju čokoladnih uskrsnih jaja prethode čokoladni zečevi. U njegovu je korijenu njemačka tradicija začeta u 17. stoljeću: uskrsni zec djeci nosi uskrsna jaja. Iz prvotnih manufakturnih čokoladnih jaja izlegla su se industrijska. Kinder jaja jedna su od najprofitabilnijih ideja kanditorske industrije. U njihovoj je pozadini marketinška izmišljotina koja kaže da kinder jaje djeci svaki dan pretvara u Uskrs. No postoje i naličje ovog čokoladnog raja. Neka su se djeca gotovo gušila jedući čokoladnu omotnicu zajedno s plastičnim iznenađenjem u kinder jaju. Na globalnoj sceni Hrvatska se diči divovskim pisanicama u maniri hlebinskih naivnaca. U anglosaksonskim zemljama uz uskrsna jaja vezan je običaj potrage, odnosno lova. I u vrtu Bijele kuće na Uskrs odrasli skrivaju, a djeca traže pisanice. U nas se održao običaj tucanja jaja za uskrsnim stolom i odabira pobjednika, najtvrdokornijeg jaja. Ono bi ostalo netaknuto, barem do Uskrsnog ponedjeljka, a ostala bi se jaja odmah pojela.