Dobro znamo koliko je hrana važna za ljudski organizam. U želji pružanja stručnih usluga u domeni nutricionizma i dijetoterapije, osnovana je Definicija hrane d.o.o. Da bi se omogućio svakodnevni pristup najnovijim informacijama iz područja nutricionizma, stručni tim tvrtke Definicija hrane plasira najnovija znanstvena saznanja i informacije na portalu definicijahrane.hr, čiji je cilj putem stručno pisanih i aktualnih znanstvenih novosti te općeobrazovnih članaka originalnih sadržaja s kvalitetnom korisničkom podrškom, postati i dugoročno ostati ogledna hrvatska internetska nutricionistička enciklopedija i portal za popularnu nutricionističku znanost.
Iza ovog hvalevrijednog koncepta stoje nutricionistice Tena Niseteo, Karmen Matković Melki, obje diplomirani inžinjeri prehrambene tehnologije koje su posebno za čitatelje Dobre hrane otkriti enigmu “žudnje za hranom”.
Žudnja za hranom
Prema mnogima, mnoga hrana ima opojna svojstva i kao takva tjera ljude u prejedanje što ju čini glavnim krivcem, u prvom redu, viška kilograma. „Ovisna sam o čokoladi!“ – znači li to da bi ju trebalo strpati u isti koš s alkoholom, cigaretama i drogama?! Ili smo se ipak izgubili u značenju pojmova „ovisnost“, „žudnja“ i „poremećaj prehrane“?!
Kada pričamo o ovisnosti zapravo govorimo o neodoljivoj potrebi za nekontroliranim korištenjem uživala i pojavom simptoma tjeskobe i nervoze kada su ista nedostupna, zbog čega bi u kontekstu hrane, osjećaj žudnje bio prikladniji opis iskustva, koji je opet, različit od uobičajene gladi. Upravo je nevjerojatno da su novija istraživanjima pokazala da gotovo svaka žena i više od polovine muškaraca svakodnevno osjeća tjelesnu žudnju koju opisuju kao potrebu za neprestajanjem jedenja određene hrane kojoj „ne mogu odoljeti“.
Zašto je to tako?
„Hrana za dušu“ ili kako je u svijetu poznatija kao emotional food, odnosno emo-food konzumira se svakodnevno, a da li će ona biti slatka, slana, hrskava ili kremasta ovisi upravo o trenutnim osjećajima i raspoloženju kojem težimo. Neka istraživanja su pokazala da u indiferentnih ljudi određena hrana pobuđuje osjećaj sreće i zadovoljstva ili, s druge strane, nelagode i uznemirenosti što znači da fiziološke interakcije hrane i tijela podrazumijevaju više sfera među kojima i neuro-emotivnu, onu koju mogu izazvati i neki drugi vanjski ili unutarnji podražaji, poput dodira, glazbe, sjećanja, tjelesne aktivnosti i vođenja ljubavi…
Istu pojavu istraživanja usko povezuju s neuro-signalima i razinama hormona poput dopamina, serotonina i adrenalina koji se javljaju u trenucima opasnosti i nagona za preživljavanjem, a zanimljivo je, da se slika moždane aktivnosti u trenutku žudnje za hranom preklapa s onom koja se javlja u ovisnika o drogama. Upravo je ova činjenica razlog čestog brkanja pojmova ovisnosti i žudnje!
U mnogih ljudi žudnja se često pretvara u stres i frustraciju pri čemu nastaje začarani krug koji uzrokuje neravnotežu, inače fino podešenog mehanizma kontrole apetita, što često dovodi do povećanog unosa uglavnom visokokalorične hrane i time porasta tjelesne mase. Debljanje, odnosno povećanje udjela masnog tkiva dovodi do većeg oksidativng stresa i pojave stanja sličnom upali što je povezano s još jačom žudnjom i time kompulzivnim unosom „hrane za dušu“.
