Naslovnica » Recenzija: Ribarski brevijar, Zagreb

Recenzija: Ribarski brevijar, Zagreb

Ocijeni članak:

Hiberniraju, ali u kuhinji znaju što rade i ne zezaju se

Potpuno prazan restoran usred blagdana ne djeluje pretjerano ohrabrujuće niti praznično, ali točno to zatekli smo ušavši u Ribarski brevijar. Čovjek ne može ne dvojiti; čeka li nas ugodno ili neugodno iznenađenje?
No, poznavajući slavnu prošlost ovog restorana i njegovog voditelja, nismo se prepustili melankoliji. Uređenje je klasično i toplo; podrumski prostor, cigleni zidovi, otvorena kuhinja, i atmosfera klasičnog ribljeg restorana kakvu pamtimo iz nekih drugih vremena.
Naš konobar također se uklopio, jasno je bilo da se radi o restoranskom veteranu. Njegov opušten i ugodan nastup nekako nas je umirio i dao naslutiti da Brevijar ima što ponuditi.
Domaća travarica iznimnih aroma, kao i dobra medica bile su uvod u ovu klasičnu morsku večeru. Dok smo čekali carpaccio od hobotnice i pršut od dimljene tune, zadovoljno smo primijetili da su oni mali detalji na mjestu; domaći kruh i pristojno zelenkasto dalmatinsko maslinovo ulje prikratili su čekanje.
Dimljena tuna bila je nešto više suha no što smo očekivali, dok je lagano prosušena hobotnica bila puna okusa mora kojem su dobra protuteža bile kapare, crne masline i rikola na kojima su poslužene.

brevijar2
U odabiru glavnih jela zadržali smo se na preporukama konobara. Odrezak ribe lice i rižoto od sipe, uvjeravao nas je, bit će dobar odabir. Kada su jela stigla, odmah je bilo jasno da u kuhinji Ribarskog brevijara znaju što čine, ili kako smo komentirali “u ovoj kuhinji nema zezanja”. Osnovni okusi kvalitetnih namirnica činili su okosnicu jela, a sve oko njih bilo je pripremljeno tako da ih podržava. Nježne arome začinskog bilja u rižotu podržavale su slatki okus savršeno mekane sipe, a tekstura riže bila je točno pogođena. Odrezak lice bio je očito svjež, čvrstog uljastog mesa komplementiranog aromama roštilja na drva. Nježno blanširana blitva živahno zelene boje, svježe pripremljena i nježno začinjena nije nalikovala na dječju kašicu, kao što to često zna završiti.
Vinska lista praktički je nepostojeća, pa smo ovisili o vinima iz rinfuze, što je još jedan znak da je ovaj restoran zašao u svojevrsnu hibernaciju.
Zbrojivši i oduzevši dojmove, nije nam točno jasno zašto su gosti odustali od ovog restorana. Možda se odgovor krije u samom vođenju restorana, koje djeluje kao da su odustali sami od sebe. Ta “old school” atmosfera klasičnih ribljih restorana ima svojeg šarma, i trebalo bi je njegovati, ispričati kao još jednu zagrebačku priču. No, stara slava nije dovoljna, i očito treba poraditi na prilagodbama modernoj publici. Pritom ne mislimo na posebna jela za dostavu koju odnedavna nude. Da li je stvar cijena, marketinga, možda osvježavanja imidža, ne znamo, znamo samo da s kuhanjem u Brevijaru problema nemaju.

0 komentara

Komentiraj

Niste registrirani? Učinite to ovdje.

Connect with Facebook