Piše: Radovan Marčić
Snima: Sandra Šimunović / CROPIX
Ovaj zagrebački restoran imao je sasvim drukčiji početak od onoga koji je uobičajen za domaće prilike. Nikica i Željko Badrov bili su u gradu poznati po lancu fotografskih radnji. Kada je potreba za “printom”, odnosno razvijanjem filmova i izradom fotografija zbog novih tehnologija splasnula do ruba isplativosti, Badrovi su prije tri godine odlučili jedan od svojih lokala, uz koji je stasala i galerija Cro art photo s klubom kao okupljalištem fotografa, pretvoriti u restoran.
I sada je po zidovima jedna od brojnih izložbi (stare fotografije zime u Hrvatskoj), a klupski dio sveo se na jednu sofu i nekoliko fotelja, pa je ovdje uvijek netko od zagrebačkih fotografskih profesionalaca ili zaljubljenika.
Zamisao Badrovih bila je da i dalje borave u ovom prostoru po cijeli dan, da u njemu i blaguju, pa su ideju restorana spojili s idejom dnevnog boravka i “domaće” kuhinje, odnosno onih jela koja su najbliža maminom/bakinom kuhanju. Kako su restoranu posvećeni u svakoj njegovoj karici, u tome su neupitno uspjeli.
Uz osnovni jelovnik odlučili su se svaki dan kupovati nove namirnice za desetak jela koja se iz dana u dan mijenjaju. Sami peku kruh i peciva, kekse i prave kolače. U prvom dijelu restorana je i vitrina s desetak malih, hladnih jela, pa se tu može i samo nešto prezalogajiti, a kako su na katu iznad uredili i nekoliko soba, pa je ovo i hotelski restoran, već od ranog jutra ovdje se uz vrlo razumnu cijenu može i doručkovati uz “švedski stol”.
U tom prvom dijelu je i kuhinja potpuno otvorena pogledima gostiju. Dalje se restoran nastavlja u veću prostoriju, koju su dizajnirali kao vrlo prisan, topao prostor u kojem se osjećate jako ugodno. Ni ne primijeti se da je ovo razmjerno veliki restoran s osamdesetak mjesta.
Objed u prošli četvrtak počeo sam sa zagorskom juhom. Kao couvert, čim sjednete za stol i naručite jelo, stigne vam šmirkez s havajskom i morskom soli na odabir. To je već dosta značajan pokazatelj da vas ovdje žele ugostiti u pravom smislu riječi. Juha je bila upravo senzacionalna.
U natruhama klasični recept, ali obogaćen okusima koji su joj dali zamamno usmjerenje. Manje je dobar bio rižoto s bundevom i kestenima. Da se poštuje klasična receptura kuhanja, vrlo intrigantan okus jelo bi učinio savršenim.
Potom sam pojeo teleću jetru rezanu na trake i kuhanu u gustom tamnom umaku od crnog vina i začinskih trava poslužen sa zapečenom palentom. Respektabilno! Za kraj sam naručio dušenu patku. Chef, očito, voli jake umake. Ovaj je bio alla demi glace i opet u pratnji začinskih trava. Uz malo prekuhan komad pačjeg mesa poslužili su pire od krumpira pomiješanog s celerom. U svemu vrlo ukusno jelo.
Na kraju objeda sve goste časte svojom varijantom vrlo ukusnog likera rakije, u kojem se kupaju kriške bresaka i naranči. Jeo sam u krcatom restoranu, u kojem je većina gostiju, sudeći po načinu kako se ponašaju, ovdje jako često.
Kako su odreda svi bili razdragani i reklo bi se vrlo zadovoljni, čini se da su Badrovi uspjeli i u restoraterskim vodama.