Piše: Mateja Domitrović
Snima: Biljana Gaurina/CROPIX
Sendvič ne smatramo lošom, nezdravom hranom. Dapače, sendvič može biti zaseban obrok ako je napravljen od pravih sastojaka. Pod “pravih” mislimo na kruh ili pecivo koje je netko zamijesio od brašna, kvasca, soli i vode bez ikakvih dodataka ili smjesa od kojih se radi većina pekarskih proizvoda na tržištu.
Mi takav kruh ne priznajemo, ne priznajemo niti one salame također napucane aditivima i vodom, a o porijeklu mesa od kojeg su načinjene da ne govorimo. Dobar sendvič je onaj u koji ide dobar špek, kobasica, mortadela, svježi paradajz, rukola, zelena salata, pečena paprika, riba, hladno pečenje, pa čak i čvarci ili dobar jeger, hren, majoneza, senf, razni začini…ma dovoljan je i komad dobrog sira, malo soli i maslinova ulja između dvije meke šnite i eto sjajnog gableca, ručka ili večere.
No, rijetko gdje se može pojesti dobar sendvič koji nije konfekcija i u čiju kvalitetu nema sumnje. A on stvarno ne treba biti nimalo otmjen da bi bio ukusan.
Nismo baš planirali ovaj editorijal, no na preporuku smo se našli u jednom malom sandwich baru u Bolu na Braču gdje rade bogovske sendviče. Sa mariniranim inćunima, kozicama, patlidžanima, paštetom od tune, domaćim pršutom, govedinom, hrpom svježeg povrća i preukusnim pecivima.
Lista sastojaka je poduža, svak si bira kombinacije, no treba probati i one “morske” po gazdinom receptu. A glavna faca u ovoj priči je Ivica Plenković, Boljanin koji je završio ugostiteljsku školu i koji se bavi poslom za koji se školovao, onako pošteno, najiskrenije moguće.
Ovdje sendvič nije precijenjen i tu vas neće opaliti po džepu iako su sendviči u Arguoli uistinu podeblji, Ivica ne štedi na sastojcima. Koncept je vrlo jasan: sve friško, a gost od svega ponuđenog slaže sendvič po svojoj mjeri i ukusu. Velika stvar je što ne kupuju peciva već ih sami peku, a Ivica marinira inćune i kozice.
– Ideja je da nudimo ono na čemu je ovdašnji narod odrastao poput inćuna i srdele. Povrće nabavljamo od domaćih ljudi iz vrtla, salame nisu industrija, sve što imamo hrvatski je proizvod i to nećemo mijenjati – kaže Ivica. Taj pristup očito su prepoznali gosti, i domaći i strani, bar radi od jutra pa gotovo do zore, a Ivicu se skoro uvijek može zateći za radnim stolom. – Šest mjeseci se radi po cili dan, to je tako – kratko će Ivica.
Arguola se nalazi do zgrade Prve dalmatinske vinske zadruge u Bolu, u staroj kamenoj kući, Ivičinoj djedovini. Taj prostor nećemo zaboraviti, iskreno, ne stajemo brbljati o tim fenomenalnim zalogajima, čak doma kopiramo nešto od onoga što smo probali. No, nije to isto, važno je to probati baš tamo, na licu mjesta, na bolskoj rivi uz čašu vina ili piva. A na kraju još čašica Ivičinog višnjevca s natpisom “Samo za prijatelje”.
Tako on doživljava svoje goste. Ovaj mladi čovjek potpuno nas je iznenadio svojim razmišljanjem i pristupom poslu, a njegovi sendviči nahranili su nas kao kraljeve. Dobri osjećaji te jednostavno preplave kad upoznaš ovakve ljude, jer na kraju krajeva ni taj sendvič bez njih ne bi bio tako fenomenalan.