piše: Mateja Domitrović
snima: Berislava Picek i Maja Danica Pečanić
Mnogi na spomen Prigorja pitaju je li to dio Zagorja, što ne čudi, jer iako su odvojene cjeline, dijele brojne sličnosti. Naime, i jedan i drugi kraj je brežuljkast, i u jednom i drugom gaje se slični običaji, jede se slična hrana, a najviše od svega dijeli se strast prema dobroj kapljici. No, da podrobnije objasnimo: Prigorje se prostire oko Zagreba, koji se u neka davna vremena i sam smatrao njegovim dijelom, no danas se Prigorjem smatraju samo rubni sjeverni, zapadni i istočni dijelovi tog područja.
Proteže se od Medvednice do Save pa se preko Bilogore naslanja dalje na Kalnik te obronke Papuka. U ovoj podregiji šest je vinogorja: Dugo selo – Vrbovec, Kalnik, Koprivnica – Đurđevac, Bilogora, Zelina i Zagreb. Vinogradi s kletima ovdje su čest prizor kao i u susjednom Zagorju. Uzgoj vinove loze i proizvodnja vina za “kućne” potrebe udomaćen je usputni posao. Ali, ima i onih koji su se vinu puno ozbiljnije posvetili. Jedan od takvih entuzijasta i pokretača ekološke proizvodnje vina, ali i zagovornik ekološke poljoprivrede je i Dražen Bedeković.
Ovaj rođeni Prigorac odrastao je na selu, kaže da je odmalena bio pomoćna radna snaga, pa mu je takav način života i rad na zemlji potpuno prirodan. No, iako nije ostao na polju, nego je postao uspješan poslovni čovjek, od zemlje i Prigorja ipak nije pobjegao. Tu živi i radi, a otprije šest godina počeo se baviti ekološkim vinima koja danas nose naziv Prigora.
Iako je njegov otac radio vino za kućne potrebe, Dražen je tada bio samo promatrač, ali s vremenom, uživanjem u dobrim vinima te zanimanjem za gastronomiju nešto je i naučio. U ciljanu proizvodnju krenuo je prije nekoliko godina. Naime, Dražen je prije šest godina sasvim slučajno došao u posjed jednog imanja s kleti, i to u zelinskom dijelu Prigorja, točnije kod Bedenice. Tu je bio posađen manji vinograd, od tri reda, a Dražen nije dugo razmišljao o ideji njegova proširenja. Kupio je i dio okolne zemlje te postao vinogradar i vinar. Staru klet je uredio starinski, pazeći na svaki detalj, kako bi sve ostalo u domaćem štihu. A sav ostali šarm i toplinu ovome mjestu daju sama priroda i tamošnji ljudi.
– U početnoj fazi vinograd je imao 1000 trsova, danas smo već na 18.000, a površina mu je sada tri hektara. Krenuli smo s četiri sorte: rizlingom, sivim pinotom, tramincem i sauvignonom koji je naša uzdanica. U tim počecima to više nije bio niti hobi niti profesionjoš nekim sortama, tako da sada ima i graševine, šipona, kraljevine, pinota.
Meni je bio važan ekološki pristup u uzgoju i proizvodnji i s tog puta ne mislim skretati. Vinograd se ne tretira ničime, ovdje nema prskanja, ovdje se biljci jača imunitet kako bi bila otporna na bolesti. Dakle, postoji prevencija, i to prirodna, ali nema liječenja. Sve odrađuje priroda, pa tako lozu štiti oko pedesetak vrsta biljaka koje se sade između svakog drugog reda, a svaka od njih ima svoju ulogu u čuvanju zdravlja svakog trsa i ploda. To košta, iziskuje puno više napora i riskantnije je od uobičajenog uzgoja, ali konačan produkt je prirodno, iskreno vino. Sve to ne mogu raditi sam, zato imam ljude oko sebe, stručnjake i obitelj, koji razumiju taj pristup uzgoju i životu. Jednako razmišljamo, drugačije ne bi funkcioniralo – objašnjava Dražen.
Pogled na današnje imanje je prelijep; na vrhu brijega kao iz neke slikovnice ili razglednice nalazi se kućica, uokolo nje je vinograd, podno njih voćnjaci i šuma. U kućici su sobe koje se iznajmljuju, a za hranu su zaduženi domaćini. Sve je ovdje domaće proizvodnje, Dražen i njegova obitelj za sve se brinu, rade suhomesnate proizvode i zimnicu, on sam kiseli češnjak, pravi kosanu mast. Tu se jedu meso iz masti, dimljeni sir, prigorski škripavac, sir i vrhnje, domaći kruh i autohtoni desert: lopari. Riječ je o tanko vučenom tijestu, tzv. mlincima, punjenom sirom i vrhnjem, a kad se ispeče, pospe se običnim šećerom. Lopari su nas oborili s nogu, a majstorica koja je pripremila ovaj divan “kolač” je Draženova punica.
S jedne strane ovog posjeda farma je krava, s druge susjed koji se bavi pčelama i proizvodi med, sve ima neki svoj red, koji propisuje priroda i ljudi koji žive s njom u skladu. Podno vinograda zasađene su stare sorte jabuka, krušaka i bresaka, a dio zemlje raskrčio je za sadnju sibirske borovnice (haskap). Uz to, ozbiljan je i uzgajivač bazge, a proizvodi džemove i čokobazgu, namaz od bazge i čokolade koji se maže na kruh ili se dodaje u kolače, a u našim je redovima jednoglasno proglašen totalnim hitom.
Ovako razmišljati i djelovati mogli bi mnogi, ali to, nažalost, nije tako. Za to čovjek ima potencijala ili nema. Vjeruješ ili ne vjeruješ. I nisi zato neki zanesenjak ili luđak koji samo sanjari. Draženu se vjeruje i on sam vjeruje u ono što radi, a radi svim srcem. Na taj način sav se trud i snovi mogu ispuniti. A ovaj Prigorac već je puno toga ostvario i živi svoje ideje i život punim plućima.