Piše: Sunčana Barušić
Snima: Marko Miščević
Svoja jela ne želim vezati ni uz jednu regiju, ni uz jedan smjer. Puno puta su me pitali u kojem smjeru ide moja kuhinja. Odgovor je jednostavan: ide u mom smjeru, jer ja kuham ono što mi se kuha, što želim, za što imam trenutnu inspiraciju. Isprobavam, pa ponekad nastanu i neočekivana jela kao na primjer domaća tjestenina s gamberima iz woka. Ne idem u jednom smjeru iz još jednog razloga: jer kad kreneš, to znači da ćeš i ostati u njemu, u dosadi, jednoličnosti. Volim eksperimentirati pa sam zamolio tatu da mi iz Slavonije pošalje sijeno, na njemu sam dimio kamenice. Ispale su fantastično. – rekao nam je Goran Kočiš (32), chef restorana Bistro Apetit u zagrebačkoj Jurjevskoj ulici.
Na mjestu chefa restorana okruženog zelenilom, koji se smjestio na brdovitom dijelu elitnog dijela Zagreba, Goran radi tri mjeseca, a osjeća se kao kod kuće. To nije slučajnost jer je već dvije godine radio u Bistrou Apetit, kao desna ruka, odnosno sous-chef ondašnjeg chefa Christiana Cabaliera. – Kad dođeš raditi u neki restoran, najveći je problem naviknuti se gdje stoje stvari, jer kad je panika, primjerice kad se odjednom iz kuhinje mora “izbaciti” veliki broj jela, onda je vrijeme presudno i ne možeš si dopustiti ni sekunde razmišljanja… a gdje mi ono stoji papar, a u kojem je ormaru ulje – priča Goran za kojeg smo zaključili da je jedan od sretnika kojiuživa u svom poslu, odnosno radi ono što je oduvijek želio. Odrastao sam u malom mjestu pored Slatine, u Donjim Meljanima i možete si misliti kakva je reakcija bila kad sam rekao roditeljima da želim biti – kuhar. Pa, kud kuhar kad se pred odlikašem prostire toliko mogućnosti.
Bio sam uporan i krenuo u ugostiteljsku školu u Virovitici. Uživao sam, učio ono što volim, čak sam bio u ekipi od četiri najboljih učenika, pa su nas 2004. godine poslali na gastro natjecanje u Zagreb gdje smo osvojili 3. mjesto. U školi je bilo ludilo, jer prvi put netko donio nagradu – prisjeća se Goran sjeckajući svježu tunu koju je neposredno prije snimanja donio s tržnice. Entuzijazam i oduševljenje je brzo splasnulo nakon što je Goran, po završetku škole, počeo raditi u Tučepima. – To jednostavno nije bilo ono o čemu sam maštao. Znam da je svaki početak težak, ali zatupljivanje da danima u kuhinji radiš jedan te isti posao zatupilo je i moje oduševljenje.
Uskoro će sa suprugom Dianom proslaviti pet godina braka, a 3,5-godišnja Ella za nekoliko mjeseci neće biti jedinica. Dapače, Goran i njegova supruga će postati ponosni roditelji blizanaca. – Imao sam sreću da mi se nekako sve posložilo u životu. Sredio sam privatni život, a onda kad je stigla ponuda da ponovno radim, ovaj put kao chef u restoranu Bistro Apetit, mojoj sreći nije bilo kraja.
I, mislim da je to formula uspjeha: ako si sretan privatno, tada si jako dobar na poslu. A, takvu je atmosferu Goran prenio u ekipu restorana: kaže se dogovor kuću gradi, a u zagrebačkoj Jurjevskoj dogovor i zajednički trud grade dobru ponudu i savršena jela u restoranu, koja s raskošnom ponudom vinske karte i bajkovitom atmosferom ljetnog vrta, te uvijek nasmijanih lica koja će vas dočekati, grade dobru budućnost poznatog zagrebačkog restorana, s novim chefom koji uvijek nalazi vremena da popriča sa svakim gostom.