Rijetko se kad rat spominje u pozitivnom kontekstu. Bila sam još samo dijete, ali kad se sjetim sirena, nije da me obuzme veselje.
Doduše, tragikomično, ali ne mogu da se ne nasmijem jednoj od naših ratnih anegdota. Naime, naš je stan u Dubrovniku na trećem katu, tj. na samom vrhu zgrade pa smo većinu vremena mama i ja provodile kod susjeda. Ne sjećam se baš jelovnika, ali u to se vrijeme nije moglo previše birati i u principu jeli smo što god smo taj dan imali (a sreća je bila da smo imali). Međutim, jedan dan bio je prekid paljbe i nas smo se dvije popele u stan i mama je napravila ručak.