piše: Mateja Domitrović
snima: Marko Miščević
Obitelj Goričar živi u netaknutoj prirodi, pokraj kuće je oduvijek tekao potok, a prva osoba koja je postavila pitanje zašto u njemu nema ribe bila je jedna Dalmatinka. I tako je sve krenulo, shvatili su da imaju glavne preduvjete za uzgoj ribe – potoke Studenu i Kolaricu te rijeku Krku, a ostalo su naučili i uče i dalje, kaže vlasnik Dominik Goričar. Kada je ribogojilište počelo s radom 1978. godine, on je bio klinac, a taj klinac danas zna sve o uzgoju i preradi ribe.
Njihovu ribu probali smo na jednom druženju, oduševili se i zaputili u Sloveniju da vidimo tko radi tako dobar proizvod. Ribogojilište Goričar je u privatnom vlasništvu, štoviše riječ je o obiteljskoj tvrtki koja se bavi uzgojem, preradom i prodajom slatkovodne ribe i ribljih proizvoda.
-Danas se naši ribnjaci nalaze na tri lokacije: u Dvoru u općini Žužembrek, u Kostanjevici i ovdje u Slivju. Sva riba, uključujući i mlađ, uzgaja se u izvorskim vodama, pri čemu ne remetimo prirodni ekosustav. Važno nam je raditi i živjeti u skladu s prirodom, od nje živimo pa su takvi standardi postavljeni i u našoj firmi. Devedeset posto ribe plasiramo na slovensko tržište, prodajemo i svježu i dimljenu ribu.
Dimljena se prodaje pod markom Ribela i te dimljene delicije prisutne su u dućanima i restoranima već 15 godina. A toliko će godina trebati i da se takva riba udomaći u Zagrebu – ističe Dominik i nastavlja: Čim se riba izvadi iz vode odmah ide u preradu čime joj se produžuje rok trajanja za pet do šest dana. Na tržište plasiramo i puno filetirane ribe, a tako obrađenoj ribi dodatno se produžuje rok trajanja. Zabluda je da je riba svježija ako ju kupite u komadu, neočišćenu-objašnjava.
Godišnje se proizvede do 400 tona ribe, od toga oko pet tona dimljene i može se reći da su u ovoj regiji najjači. Ono po čemu su dodatno posebni jest to što uzgajaju mladicu, ribu koje kod nas nema u prodaji, a karakteristična je za ovo podneblje i ima je u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni.
– Mladica je iznimno kvalitetna riba, spada u rod pastrva, no puno je veća. Nešto je skuplja, cijena joj iznosi oko deset eura po kilogramu i dosta se teško uzgaja, stoga se ide na uzgoj veće ribe kako bi početni trošak bio manji. Što se tiče pastrve, zlatovčica je više riba alpskih potoka i kao svježa je bolja od kalifornijske pastrve koja je, pak, puno bolja dimljena jer je zlatovčica, kad se dimi, presuha. Uzgajamo i afričkog soma, ribu koja brzo raste i ne poznaje bolesti – objašnjava Dominik. Dnevno se očisti oko jedna tona ribe. Imaju 12 zaposlenih, a za Dominika radnog vremena nema. O ribama treba brinuti svakodnevno, ribogojilište se ne može zatvoriti ni na jedan dan, tako da se i godišnji takoreći provodi na ribnjacima.
No, kad se radi kako treba, kad se to voli i kad postoje neki plodovi tog ulaganja, onda s tim dolazi i osjećaj zadovoljstva. Dominik rado dijeli svoje znanje i iskustvo, razmišlja realno i skromno pa tako, iako im dobro ide, nemaju megalomanskih planova i ne misle povećavati proizvodnju. Nažalost, iako se kod nas zadnjih godina jede više ribe nego prije, ona još uvijek nija našla stalno mjesto jelovnicima. Često čujemo iz tuđih i vlastitih usta da bi je trebalo više jesti (jer spada u niskokalorične namirnice bogate proteinima i omega-3 kiselinama), ali meso je nama Hrvatima još uvijek na prvom mjestu prehrambenih namirnica. Riba se uglavnom smatra hranom za one koji ne jedu “meso” i hranom koja se jede za post. I kad uopće govorimo o ribi, govorimo o onoj morskoj.
Situacija s riječnom je, što se tiče ponude i konzumacije, prilično jadna. Začuđuje što naš narod, koji ima more te podosta rijeka i potoka, ne mari previše za dobar komad ribe. Na sreću, na zagrebačkim se tržnicama gotovo svakodnevno može upecati uistinu svašta.
Dimljena riba nije baš tražena roba pa je njen izbor donedavno bio prilično oskudan. Doduše, kod nas postoji nekoliko proizvođača dimljene morske ribe (orada, brancin, tuna, grdobina), ali dimljenu riječnu ribu, ako nemate neki izvor u Slavoniji ili Baranji, teško da ste mogli naći. No, otprije godinu dana u Zagreb svaki tjedan stiže Ribela, i to na dva mjesta: Velinci d.o.o. (Blaža Lorkovića 1) i Luma Ribarstvo d.o.o. (Božidara Magovca 109), ali i u ribarnicu na placu u Samoboru te u ribarnicu Ivanke Gabrice u Svetoj Nedelji.
Dimljena pastrva, mladica, sibirska jesetra, šaran i som, ali i svježa slatkovodna riba, potočna pastrva, potočna zlatovčica, kalifornijska pastrva i mladica dolaze redovito po narudžbi iz ovog ribogojilišta. Dimljena riječna riba je priča za sebe, probajte je na sendviču s umakom od hrena, vrhnja i majoneze s malo vlasca ili kopra, s kuhanim jajetom, rotkvicama i klicama ili kao paštetu namazanu na tostirani kruh. Uz to čaša vina i ništa
više nije potrebno za savršenu večeru.
Recept: Pastrve s koromačem i limunom
Pastrve očistite i posolite. Krumpir narežite na tanke ploške, a isto ucinite s koromačem, stavite ih u zdjelu, posolite, nauljite maslinovim uljem. U posudu za pečenje stavite prvo komad folije pa na njega papir za pečenje pa rasporedite krumpir s koromačem i nekoliko grančica pešinova lista i 4 do 5 češnjeva češnjaka. Ribu stavite na povrće pa poslažite tanke ploške limuna i naranče.
Pokapajte sve maslinovim uljem i zalijte s 1 dl bijelog vina. Pokrijte folijom i pecite oko 20 minuta, a zatim maknite foliju, pospite pinjolima ili nasjeckanim bademima i ostavite da se zapeče oko 10 minuta.
Pašteta od dimljene ribe
Pomiješajte dimljenu ribu (pastrvu, šarana, soma…) s sirnim namzaom, malo kiselog vrhnja, sitno sjeckanim češnjakom, sitno sjeckanim kiselim krastavcima i kaparima. Dodajte i limunov sok. Posolite, popaprite crnim paprom, dodajte malo kajenskog papra, mljevene crvene paprike i peršinov list. Promiješajte i mažite na kruh. Sve sastojke i začine dozirajte prema vlastitom ukusu.