piše: Mateja Domitrović
snima: Mario Kučera
Šipak, šipurak, pasja ruža, plotna ružica ili šepurika plod je divlje ruže, grmova koji se u nas mogu naći gotovo svugdje u prirodi, i u nizinama i u brdima, a ima ih oko trideset vrsta. Koliko god da je vrsta, plod je manje-više kod svake isti: “bobice” su ovalnog ili okruglog oblika i najčešće jarko crvene boje, no nijanse variraju od narančaste do zagasito crvene.
Šipak se bere u rujnu, listopadu pa i studenome, ubrane bobice moraju biti glatke, ne sasušene ili smežurane i ne smiju biti tamne, već jarko crvene jer takve sadrže najviše vitamina C i ostalih ljekovitih sastojaka. Za branje je najbolje imati rukavice jer, kao i većina ruža, i ova ima trnje. No, iako ćete se možda i izbosti, šipak će vam izmamiti osmijeh na lice čim počnete dan šalicom čaja od šipka ili šnitom kruha sa šipkovim pekmezom. Ovi plodovi simbol su plodnosti i dugovječnosti i nevjerojatno su moćni. Bogati su vitaminom C čija se koncentracija ne smanjuje termičkom obradom, odnosno kuhanjem.
Od njih se radi čaj, pekmez, sirup, rakija, vino, pa čak i juha. Nadalje, od šipka se pravi i ljekovito ulje idealno za opekline, ožiljke, bore, strije te razne dermatitise. Tijekom cvatnje u lipnju i srpnju mogu se brati i latice koje se mogu koristiti za razne salate ili se jesti s jogurtom, a mogu se osušiti za čaj ili se od njih može također pripremiti pekmez.
Sa šipkom treba strpljivo, što god pripremali s njime iziskuje određeno vrijeme, no odlazak u prirodu po dozu vitamina C koja će vas grijati i maziti sljedećih mjeseci bez pogovora je isplativa.