Nazivi vina se ponekad, u boljim slučajevima, odnose na sortu, a ponekad na apelaciju. Apelacija je galicizam za oznaku mjesta nastanka, to jest za geografsko porijeklo. Međutim, naziv apelacije osim porijekla često uvjetuje ili podrazumijeva i tehnologiju proizvodnje te konačni izgled vina. Primjerice, dođe li vam u ruku vino naziva Rosette, radi se zapravo o francuskom slatkom bijelom vinu iz regije Sud-Ouest, podregije Bergerac, najčešće od sorata semilion, sauvignon i/ili muscadelle. Samo u Francuskoj ima više od 300 različitih apelacija, a pribrojimo li im one iz ostalih starosvjetovnih vinskih država u kojima apelacijski sustav funkcionira, broj se penje na preko tisuću. Od tog broja pak najmanje polovica uopće ne spominje ime sorte na etiketi, što dramatično otežava odluku, to jest razumijevanje vina.
Stilske kategorije bitno olakšavaju razumijevanje vina. Ako i niste baš upamtili od kojih ono sorata i iz koje točno regije dolazi Rosette, dovoljno je da upamtite da je riječ o aromatičnom i slatkom tipu bijelog vina poput slađih primjeraka Momjanskih muškata.
U nastavku slijedi lista i opis stilova koje najčešće susrećemo te za svaki od njih popis tipičnih predstavnika. Lista nije konačna, naravno. Svaka se od kategorija još može po želji dodatno razraditi, ali za početak će poslužiti.
Pjenušci
Tipični predstavnici:
Top: Champagne, Franciacorta, Cremant de Limoux
Pristupačnije: Cremant de Bourgogne, Blanquette de Limoux, Saumur, Cremant de Alsace, Vouvray, španjolska Cava, engleski, australski i novozelandski Sparkling wine, talijanski Prosecco, njemački i austrijski Sekt, slovenska Penina.
Domaći favoriti: Pjenušci bregovite Hrvatske iz regija poput Plešivice, Prigorja ili Zagorja kao pandan Champagni, slavonski i podunavski od graševine ili frankovke su u maniri novosvjetovnih, a kvarnerski i istarski odgovaraju izričaju Prosecca.
2. Slatkasti pjenušci (polusuhi, poluslatki i slatki)
Mogu doći iz istih regija kao i suhi, ali dolaze pod oznakama extra dry, dry, sec, demi sec, demi doux ili pod inačicama zemalja iz koje dolaze. To su obično mirisna vina, često od muškatnih sorata, u rasponu od slatkastih do slatkih. Rijetki mogu poslužiti kao desert, a puno češće funkcioniraju kao party piće.
Tipični predstavnici:
Moscato d’Asti, semi seco Cava, demi sec Champagne, demi sec Sparkling wine iz Kalifornije ili Australije.
Mirna vina
1. Lagana, suha i osvježavajuća bijela vina.
Donedavno zbog “nedostatka” tijela podcijenjena kategorija ponovno se vraća u modu zbog svoje praktičnosti i gastronomske neizostavnosti. Obično vrlo svijetlo obojena, vitka tijela, lagana okusa i diskretnih mirisa. Neutralnošću, nižim alkoholima i istodobno neodoljivom svježinom nudi se kao idealan izbor za aperitiv ili laganija uvodna jela. To je stil koji se zasad pronalazi samo u Europi, gdje je duboko ukorijenjen u tradiciji. Naime, golema većina bijelih vina nekada bila su upravo takvog stila. Novi svijet za sada ne poznaje taj tip vina.
Tipični predstavnici:
Domaći favoriti: žlahtina, kujundžuša, kraljevina, škrlet, moslavac i rizvanac generalno te pinot bijeli, graševina i silvanac kad dolaze iz bregovite Hrvatske.
Iz stranih regija: Francuska: Muscadet, Anjou, bijeli Bergerac i neklasificirani Bordeaux, bazni Chablis, Bourgogne Aligote.
Italija: Soave, Orvieto, Verdicchio, bazni pinot grigio, Frascati.
Ostali: portugalski Vinho verde, njemačka QbA bijela vina i riesling Kabinett, austrijski welschriesling, slovenski šipon, mađarski harslevelu (lipovina) i suhi furmint.
2. Mirisna suha ili blago slatkasta bijela vina.
Vina koja obilježavaju slatki i intenzivni cvjetni mirisi, bez obzira na količinu tijela i na suhoću vina. Mogu biti potpuno suha, ali su onda i blažih kiselina zbog čega posjeduju mekoću ili pak mogu biti blago slatkasta, što je sasvim u skladu s njihovim mirisnim profilom.
Tipični predstavnici:
Domaći favoriti: Iločki traminac, Momjanski muškat, muškati iz Međimurja i drugih dijelova bregovite Hrvatske, kerner, scheurebe, polusuhi rajnski rizling iz Kutjeva, polusuhi pinot sivi iz bregovite Hrvatske.
Iz stranih regija: Bijela vina iz Alzasa, Spatlese riesling iz Njemačke i Austrije, irsai oliver iz Mađarske, gewurtztraminer iz Čilea i Australije, traminer iz talijanskog južnog Tirola.
3. Svježa bijela vina voćnoherbalnog profila
Glavna skupina kad su bijela vina u pitanju jer se u njoj nalaze sve najzastupljenije sorte. Neke su herbalnija profila i intenzivnijih aroma, na svježe pokošenu travu i papriku poput sauvignona, dok su druge više voćna karaktera, na breskve i agrume poput malvazije. Karakterizira ih svježina i intenzivan tek te uglavnom nisu odležavana u hrastovima bačvicama, zbog čega su zadržale primarni sortni karakter. Uglavnom nisu namijenjena dužem odležavanju, ali bolji primjerci mogu potrajati do pet godina.
Tipični predstavnici:
Domaći favoriti: Svježa IQ malvazija, Kutjevačka mlada graševina, kontinentalni sauvignoni, plešivički ili prigorski rajnski rizling.
Iz stranih regija: Sancerre, Pouilly Fume i bordoški sauvignon iz Francuske. Austrijski riesling i gruner veltliner. Albarino i Rueda iz Španjolske. Fiano di Avelino iz Italije. Assyrtiko iz Grčke. Novosvjetovni sauvignon blanc i unoaked chardonnay.
4. Zrela bijela vina puna tijela i bogatog okusa.
Bijela vina punog tijela, izražene snage i dubine, najčešće odležavana u raznim tipovima i veličinama hrastovih bačvi. Ovdje primarne sortne arome nisu cilj, već se odležavanjem i sljubljivanjem s onim iz hrastovih i inih bačvi rađaju sasvim novi aromatski sklopovi koje najčešće označavamo pridjevom začinski. To su vina sa životnim potencijalom dužim od 5 godina, a kralj ovog stila je chardonnay. No, i pored njega još je puno pretendenata za ovu prestižnu kategoriju. Premlada obično ne pružaju puni užitak. Odležavanjem postižu balans između mladalačke masivnosti i decentnosti starog vina. U idealnom trenutku su delikatna, slojevita i profinjena.
Tipični predstavnici:
Domaći favoriti: Graševina iz boljih berbi i s ponajboljih položaja poput Venja, Mitrovca, Banske kose, itd. Odležana malvazija istarska iz top berbi. Pošip, chardonnay, maraština sjeverne Dalmacije, pinot sivi iz podunavlja.
Iz stranih regija: Sve burgundske apelacije za chardonnay, uključujući i klasificirani Chablis. Bijeli Hermitage i Chateauneuf du Pape. Condrieu. Bijeli Graves i Pessac Leognan. U Italiji chardonnay sa Sicilije i iz Apulije. Viogner i semillon Novog svijeta. Bijela Rioja u Španjolskoj.
5. Narančasta vina.
Relativno nova kategorija. Suštinski se radi o vinu od bijelog grožđa koje je dobiveno načinom kojim se inače radi crno vino. Dakle, uz maceraciju i odležavanje na talozima. Odatle se u vinu nalaze tanini i narančasta boja. S obzirom na to da u pravilu nema temperaturno kontrolirane fermentacije, nema ni primarnih voćnih aroma, već prevladavaju blago oksidativne arome i arome tipične za cider (jabučno) vino. Izuzetno su bogata i postojana te imaju životni potencijal kao i crna vina. Ključna distinkcija je da su većina proizvedena biodinamičnim principima.
Tipični predstavnici:
Domaći favoriti: Ovdje je sorta manje bitna u formiranju konačnog izgleda vina. Teži se korištenju tradicionalnih sorata za svaku regiju. Poznatiji predstavnici su Clai, Kabola, Tomac i Roxanich,
Iz stranih regija: Friuli i slovenska Goriška brda okosnica su pokreta narančastih vina, a guru kojeg većina slijedi je Gravner. Izvrsni su još Batič, Prinčič, Zidarich, Mlečnik, itd.
6. Rose ili ružičasta vina
Za razliku od narančastih vina, ružičasta se rade tako da se crne sorte vinificiraju kao bijelo vino. Rezultat se obično dijeli u tri podstila. Lepršavo, osvježavajuće i kiselkasto vino iz hladnijih regija, zatim slatkasto i izrazito voćno vino iz svih regija te na kraju snažnije, također istaknutih voćnih aroma, ali punog tijela kad dolazi iz toplijih južnijih regija. Ružičasta vina upravo prolaze svoje revalorizacijsko vrijeme i trenutno su izrazito popularna, a broj ambicioznih domaćih vinara koji ih rade svake je godine sve veći. Nažalost, u ovoj kategoriji nalaze se i mnogi poluproizvodi koji se trpaju pod rose kako bi se po niskim cijenama podvalili nezahtjevnim kupcima, pa je vrlo važno pri kupnji voditi brigu da vino dolazi iz renomirane vinarije.
Tipični predstavnici:
Domaći favoriti: Od pinota crnog i frankovke iz bregovite Hrvatske. Od frankovke, zweigelta i bordoških sorata iz Slavonije i Podunavlja. Od terana i bordoških sorata iz Istre. Od plavca, syraha, plavine i lasine iz Dalmacije.
Iz stranih regija: Bandol iz Provanse, Bordeaux Claret i loirski cabernet franc najvažniji su francuski predstavnici. U Španjolskoj je najbolji u Navarri, a u ostatku svijeta paziti da vinar ima renome pouzdanosti.