Kad na red dolazi porijeklo imena najpoznatijih svjetskih restorana stvar postaje zamršenija. Evo nekih dominantnih gastro prvaka:
Francuski Le Bernardin rođen je kao što možete i pogoditi u Parisu 1972., od prije nekoliko godina postoji i u New Yorku, a roditelji ovog fenomenalnog mjesta su Maguy i Gilbert Le Coze. Ime je dobio prema svećeničkom redu koji je uživao u hrani i piću, a što se tiče posebno Gilberta on je bio pravi čarobnjak kad je riječ o jelima od ribe i morskih plodova.
Danska Noma koja već godinama ljubomorno čuva svoju dominaciju na San Pellegrinijevoj ljestivici zapravo je sintagma dviju danskih riječi nordisk (nordijski) i mad (hrana).
Thomas Keller posebno je poznat po svom restoranu koji posjeduje tri Michelinove zvjezdice “The French Laundry” (Francuska praonica) koji se nalazi na zapadnoj obali, ali kad je otvarao novo mjesto u New Yorku na pitanje o imenu odgovorio je kako će Per se biti nešto što je samo sebi inspiracija, ništa nalik na French Laundry, jednostavno-Per se.
Čikaška Alinea prvenstevno je poznata po stiliziranim jelima koje spadaju u sferu molekularne gastronomije, a ime je dobila po simbolu koji je poznat kao žig, biljeg koji nagovješćuje novi tok misli. Na latinskom “alinea” znači izvan linije što restoranu daje dvostruko značenje. Hrana koju ondje služe je u najmanju ruku drugačija, odnosni izlazi iz svih standardnih okvira.
Spago u talinaskom slangu/žargonu znače spaghetti pa brojni talijanski restorani diljem svijeta koji nose to ime na umu su vrlo vjerojatno imali i najpoznatije talijansko jelo.
Sretna patka. Njujorški Momfoku jedan je od najpoznatijih restorana s azijskom kuhinjom koji svoje podružnice ima od Kanade preko Amereika pa sve do Australije.
Chez Panisse dobio je naziv po liku iz trilogije Marcela Pagnola iz 1930; odlučili su se za ime koje je u jednoj riječi odnosno imenu utjelovilo osjećaje, humor i neformalnost klasičnih filmova koje su željeli prenijeti i u svoj restoran.
Komi. Jedan od najskupljih restorana u Washington D.C-u dobio je ime po grčkoj plaži gdje je vlasnik odlazi s djedom. Znali su sa sobom ponijeti hranu. Ništa specijalno, već vrlo jednostavne namirnice koje su tada dobivale vremensku i mjesnu odrednicu. “Nemojte misliti da je to nešto posebno, fancy.. samo jako jednostavna i jako dobra klopa…”