piše: Sunčana Barušić
snima: Danijel Soldo
Nekoć davno u Malome kraljevstvu na malenom imanju sa svojom majkom živio je dječak Janko. Jednoga mu je dana majka rekla da ode na sajam prodati kravicu Mašenku jer nisu imali dovoljno za hranu. Na sajmu Janko sretne neobičnog vilenjaka Zelen Juru koji mu za kravicu ponudi tri zrna graha. Ne obična zrna, nego čarobna. Kad se vratio kući, Jankova je majka bila razočarana jer se s tri zrna graha stvarno ne može preživjeti, pa ih je dječak bacio kroz prozor. Drugo jutro Janko u vrtu ugleda ogromnu stabiljku graha, popne se, a na vrhu pronađe blago zločestog Diva, Ogara Strašnog.
Vratimo se iz poznate dječje bajke u stvarnost. Doba je današnje, mjesto Mitrovac u Baranji, imanje Belja golemo, a na njemu sigurno radi neki Janko. I sretan je, jer je u njegov kraj došao napredak, ljudi imaju zaposlenje, stvara se, i to ne bilo što. Tu raste hrana! Tu rastu ogrooomne rajčice ne iz čarobnih zrna, nego iz normalnog sjemena. A kako znamo? Pa bili smo na licu mjesta i ostali u čudu kao mali Janko kad je pogledao kroz prozor, samo smo mi gledali i hodali kroz staklenik za hidroponsku proizvodnju grapolo rajčice na površini od 4,5 hektara, u kojem stabljike rastu uvis do 17 metara.
Kao u bajci s malim Jankom, i u našoj stvarnoj priči veliku ulogu imaju kravice. Naime, u poljoprivredom kompleksu Belje Mitrovac, koji je završen početkom ove godine i primjer je uspješne sinergije ekološki napredne proizvodnje, sve počinje s najvećom farmom muznih krava u Hrvatskoj na kojoj ugodnim životom živi 2000 kravica (među njima sigurno živi i neka Mašenka) koje daju mlijeko i za proizvodnju beljskog Abc krem sira. Naime, godišnja prizvodnja na farmi prelazi 15 milijuna litara mlijeka. Znači, u prosjeku svaka kravica daje gotovo 9500 litara mlijeka godišnje. Impresivne brojke sigurno ne bi bile tako visoke da se prema crno-bijelim simpatičnim “gospođama” ne odnosi kraljevski.
Farma se sastoji od sedam novih modernih, prozračnih objekata u kojima se, ako je potrebno, uključuju i ventilatori, a kravice se slobodno kreću i uživaju čak i u wellnessu – postoje velike četke koje se uključuju kad ih kravica dotakne i onda počinje uživancija u češkanju i čišćenju. Zašto pričamo o farmi kravica? Zato što se na krovu ogromnih hala nalaze solarni kolektori koji upijaju snagu Sunca koja se, pak, u solarnoj elektrani pretvara u električnu energiju. Uz farmu se nalazi i bioplinska elektrana Mitrovac, snage 2 MW, koja polutante i razne vrste energetskih biljaka pretvara u toplinsku energiju (tako se pridonosi smanjenju stakleničkih plinova i povećava plodnost obradivog tla). A dio dobivene energije upotrebljava se i za pogone staklenika za proizvodnju grapolo rajčica koji nas je doslovce ostavio bez daha: u prvom i najvećem stakleniku u Baranji te jednom od najvećih u Hrvatskoj prošle je godine proizvedeno 2800 tona rajčice.
Higijenske su mjere svemirske: prije ulaska morali smo navući zaštitne plastične čizmice, zaštitno odijelo (od glave do pete, usprkos ljetnim vrućinama), dezinficirati ruke pa navući zaštitne gumene rukavice i još dva puta prohodati po jastucima natopljenima tekućinom za dezinfekciju da bismo konačno ušli u svijet nepreglednih nizova gigantskih biljaka prepunih plodova. Koliko rajčica! Impresivno je što rastu gotovo bez prestanka. Riječ je o hidroponskom tipu uzgoja, što podrazumijeva kontrolu klime, navodnjavanja i uvjeta u stakleniku (zbog toga i mjere sigurnosti jer u takvim uvjetima i kod pravilnog uzgoja nema nametnika ni bolesti, pa nije potrebno zaprašivanje).
– Sadnice rajčica kupljene su u Nizozemskoj i dopremljene su zasađene u kockama kamene vune. Na metar visine od zemlje posađene su u kokosove jastučiće koji zamjenjuju zemlju i daju im većinu potrebne hrane. Ostalo rajčice dobivaju preko cjevčica u kapljicama. Potom smo radili na raširivanju stabiljka, a zatim se svaka biljka prvi put omotala o konop koji visi sa stropa. Tako se usmjerava njihov rast, a nakon berbe (bere se u grozdovima od šest rajčica) konop se otpušta, čime se spušta stabljika rajčice. Tako su opet na dohvat ruke grozdovi koji će se zacrvenjeti do sljedeće berbe, a rajčice dobivaju prostor za daljnji rast uvis – objasnila nam je Marija Drljepan-Bilandžić, voditeljica proizvodnje koja doslovce živi život s rajčicama, zna za svaku promjenu, brine se o njihovu zdravlju i uživa u izrasloj šumi u kojoj se čuje samo zujanje marljivih bumbara.
Bumbari, upitali smo se, zašto bumbari?
– Pa, netko mora oprašivati cvjetove rajčica, kako bi inače narasli plodovi – sa smijehom nam je odgovorila Marija i ukazala na kutije između redova koje nismo prije primijetili. To su zapravo kućice bumbara, njihovo stanište otkud marljivo svaki dan lete uvis jer su samo na najgornjem dijelu stabljike cvjetovi. Oprezno smo otkinuli crveni plod: miris savršen, slatkoća taman… i pojeli je kao sočnu jabuku.
– Upravo nam je to i cilj, da uzgojimo potpuno prirodne rajčice koje se okusom i mirisom neće razlikovati od onih koji se uzgajaju u vrtovima – objasnio je rukovoditelj staklenika Robert Marković i poklonio nam punu kutiju savršenih plodova jer mi smo ih odmah poželjeli jesti i kuhati. A gdje drugdje, nego u restoranu Kormoran, smještenom na prostoru Parka prirode Kopački rit. Najprije smo se motali po kuhinji, a onda je pala odluka domaćice Ljiljane Bilokapić, glavne kuharice: marljive ruke njenih kuharica uhvatile su se rajčica, a mi smo uživali u predivnom ambijentu, zelenilu i pjevu ptica te proučili meni na kojemu dominiraju jela od divljači i riječna riba, začinjeni mljevenom crvenom paprikom. Ali, ovaj put smo uživali u rajčicama koje smo sami ubrali, a Ljiljana i njena ekipa napravile su odlična jela po jednostavnim receptima, koje morate isprobati!