piše: Zlatko Gall
Recimo, zacijelo nema bluesmana s Delte Mississippija ili gladnušnog folk i country izvođača koji nije pjevao o hrani. Ne samo o onoj sirotinjskoj kakva je “corn bread” iliti kukuruznjak služen s grahom – kao u hitu Louisa Jordana s konca četrdesetih – već još i više o mrsnim i slasnim jelima od mesa.
Rokerski blitzkrieg
Pjesmarica o mesu, roštiljanju – a ovom potonjem je svoj prilog dalo i Hladno pivo svojom odom roštilju – toliko je opsežna da bi zaslužila posebnu gastronomsko-glazbenu studiju. Ma kakvu studiju – čak i debelu knjigu. Od Bessie Smith koja je pjevala “Gimme A Porkfoot”, “I Crave My Pig Meat” Blind Boy Fullera, “Barbecue And Oldtime” Brownieja McGheeja pa do Eddieja Cleanheada Winsona i njegova “Kidney Stew Bluesa”… Istina u slavu mesopusta The Smiths su u osamdesetima snimili svoju “Meat Is Murder”, no zovu steaka uglavnom nisu odoljeli ni mlađi. Njujorški propotunkeri The Dictators imali su zanimljivu posvetu mesojedima u “Burn Baby Burn”, a The Reverend Horton Heat – odličan psihobiličan teksaški band kojeg predvodi Jim Heath – u maniri gladnih bluzera iz dvadesetih skladali su i snimili svoju urnebesnu himnu mesini “Eat Steak”.
Ako su recesijske dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća bile tako poticajne za (gladne) bluzere, zar je onda čudno da je i beogradski S.A.R.S. svojom zezalicom “Buđav lebac” u pravom blitzkriegu osvojio prostore bivše zajedničke države.
Uspjehu je svakako kumovao lepršavi freak-folk s naslanjanjima na stilizirani reggae i Manu Chaoa, no prije i poslije svega duhoviti tekst s kojim su se mogli poistovjetiti mnogi kojima je buđav lebac – bez marmelade, aleve paprike i masti – realnost vlastitog frižidera, a pojam zavisti i simbol uspjeha susjedova mortadela i Nutella. Pokazalo se očito da – baš kao i u američkim gladnim godinama Velike krize – dok kruli želudac glazbene muze ne šute. Ne samo kad je hitoidni “Buđav lebac” u pitanju, već i niz drugih prehrambenih uglazbljenih songova s ovih naših “regionalnih” prostora.
Gladnuški refren
U već impresivnom rasponu od Hladnog piva i njihove “Sarme”, “Punjenih paprika” Dječaka, Leut Magnetica i njihove ode “materinoj spizi” u “Evo me doma” pa do Kopita s antologijskom “Glod (glad)” i “Riba” te Postolara Trippera koji je u pjesmi “Tužna priča o selu” smislio
naprosto savršeni gladnuški refren kojeg vrijedi citirati: “Koga, čega? Janjetine! Komu, čemu? Meni! S kin, s čin? S kapulicon mladon!”