U strogom centru Zagreba početkom godine otvoren je mali tajlandski restoran Thai Thai Street Food, a od tad do nas dolaze podvojene reakcije na njegovu ponudu. Jedan dio ljudi je oduševljen, a drugi dio im je zamjerio pomalo bljedunjavo predstavljanje na nedavno održanom festivalu azijske kuhinje. Smješten u pješačkom dijelu Varšavske, gleda na ulaz u podzemnu garažu i izvana izgleda gotovo kao da ne radi, no nemojte se ustručavati, samo hrabro uđite. Ljubazna konobarica objasnila nam je da mogu zatamniti stakla kada udara sunce, što samo naizgled stvara dojam da restoran ne radi.
S dvadesetak mjesta za sjesti u unutrašnjosti i aktivnim profilom na svim dostavnim platformama, restoranom s dobrim razlogom neprestano vlada užurbanost, no nikakva se nervoza ne vidi na sitnim kuharicama širokih osmijeha i stranog podrijetla pa je u lokalu dobra atmosfera.
U Thai Thai možete bez problema doći sami pa sjesti za šank s pogledom na Varšavsku ili pak za visoki stol za šestero ako vas je više. Tijekom našeg posjeta udarala je brza muzika i nabijala tempo, ali ovo ionako nije tip restorana u koji se idete ispričati s prijateljima, nego uživati u hrani nakon čega se najbolje preseliti u jedan od okolnih kafića.
Za predjelo smo naručili gyoze s kozicama (7€), Chicken satay piletinu s domaćim kikiriki umakom i pikantnom salatom (6€), kao i Tom Yum juhu s kozicama (5€). Za glavno jelo odabrali smo Pad thai sa svinjetinom (11€) i Green curry (9€).
Gyoze su prve došle na stol i na tanjuru nas je dočekalo šest blago narančastih, djelomično zapečenih gyoza. Bile su hrskave i lijepo složene, ali kozica je u njima bilo u tragovima. Više je prostora zauzimalo dodatno punjenje, vjerojatno od krumpira s dodacima mrkve. Bilo bi nam puno draže da su malo velikodušniji po pitanju punjenja, ako ih sami rade.
Ubrzo je na stol došla i Tom Yum juha, koja je popravila dojam. Bila je bogata kozicama, a u juhi se moglo naći još i rajčice, gljiva, limunske trave, listova kaffir limete, par komada galangala s kojim valja oprezno jer njegov okus ne paše svima, kao uostalom i s korijanderom za kojeg vrijedi isto upozorenje. Ono što ova juha baš i nije imala bila je očekivana ljutina. Za svakim stolom u ovom restoranu stoji bočica srirache i soja umaka tako da si oni koji to žele, lako mogu dodati ljutine, no mi smo ovaj put to preskočili.
Na stol nam je iduće stigao Pad thai, koji nismo još očekivali jer nam pileći satay kao predjelo još uvijek nije stigao. Kod ovog jela možete birati između piletine, kozica ili svinjskog filea, a mi smo se odlučili za zadnju opciju. Obilna porcija gotovo da je za dvoje, a meso je došlo pomiješano s blago ljepljivim rižinim rezancima, komadima pečenih jaja, klicama mungo graha, naribanom mrkvom, nadrobljenim kikirikijem te komadima mladog luka. Blago slatkast, s dodatkom pahuljica čilija stavljenih sa strane da ih se može dozirati po želji, kao uostalom i pristojnom količinom kikirikija. Ovo je jelo bilo ukusno i utješno, sasvim dovoljno da bude glavni obrok bez dodatnih naručenih jela.
Sam satay, jednom kad je napokon stigao, sadržavao je dva pileća ražnjića žuta od začina, najvjerojatnije kurkume. Poslužuju ga uz kikiriki umak koji je bio odlične i teksture i okusa, niti pretjerano gust, niti previše mastan i težak. Drugi dodatak koji uz satay stiže na stol i jako dobro se slaže s mekim pilećim mesom je pikantna salata, a koju čine brzo ukiseljeni luk i krastavac. Blago hrskava, kiselkasta, ali i slatka u isto vrijeme, lijepo je osvježavala između zalogaja piletine.
Kod odabira curryja, želja nam je bila probati Coconut fish curry s oradom, koji je na jelovniku samo petkom ili uz najavu 24 sata ranije, no taj smo petak ipak došli prekasno i već je bio rasprodan. Umjesto toga odabrali smo zeleni curry s piletinom i patlidžanom, koji dolazi serviran s jasmin rižom. U curry su još ubacili i listove kaffir limete i bosiljak. Naznačen kao ljut na jelovniku, ovaj je curry intenzivan dovoljno da vam pročisti sinuse, ali je i dalje prilagođen zapadnjačkim afinitetima po pitanju ljutine. Bio je odličnog okusa, s dobro skuhanom, pahuljastom rižom, mekim komadima piletine i kremastim kuhanim patlidžanom, jedino što je bio izrazito jušan pa imajte to na umu kod naručivanja. To mu nimalo ne šteti jer je i dalje izdašan i ukusan.
Za desert se može birati između pudinga od manga (3€), pohanih komada banane (5€) i sezonskih mochija sa sladoledom (6€). U trenutku našeg posjeta imali su na raspolaganju samo vaniliju i kokos od okusa sladoleda, a porcija uključuje tri komada mochija i malo čokoladnog preljeva kojim ukrase tanjur. Ako ste stvarno veliki obožavatelji mochija, a niste ga nikad jeli u ovoj sladolednoj verziji, koja ovdje svakako dolazi iz kutije, samo naprijed. Ako vam ideja da zagrizete zubima u komad sladoleda nije baš privlačna, slobodno preskočite. Nije nas baš raspametio.
Thai Thai Street Food dobar je dodatak restoranskog ponudi u samom centru, a nudi korektne, premda znatno ublažene izvedenice tradicionalnih tajlandskih jela pa ako očekujete žestinu, ovdje je nećete naći. Želite li nabrzinu pojesti nešto što će vam zadovoljiti želju za azijskom kuhinjom, barem nakratko, a pritom potrošiti svega desetak eura, ovo je pravo mjesto za posjet.