U potrazi za dobrim zagrebačkim gablecom ovog smo se puta uputili prema istoku grada, na jednu od onih adresa za koju vrlo vjerojatno znaju samo Purgeri. Naime, već dulje od sto godina, u vrijeme dok oko Heinzelove i Radničke nije bilo nebodera, već su tu bile pokoja kućica i nepregledna polja, stajala je Gostiona Penezić. Zajutrak, topla i hladna jela, vino i pivo bili su tada osnovna ponuda. Danas o prošlosti Bistroa Ribič, nedaleko zagrebačke Hitne na adresi Radnička cesta 51, svjedoči tek arhivska fotografija obješena na zidu jedne od dvije sale u bistrou.
Ovaj lokal, kakvog ga danas poznajemo, uz male intervencije i ulaganja u prostor, postoji već tri desetljeća. Naime, u lipnju će gazda Marko Krajinović proslaviti punih 30 godina poslovanja na ovoj adresi. I od početka nudi gablece, uz iznimke, onako kako smo ih navikli pojesti doma.
Meni Bistroa Ribič nije pretjerano velik, broji tek nešto više od 40 jela što je zapravo i više nego dovoljno za radni tjedan kada je po danu na karti njih do 10. A cijene? Cijene bi vas mogle iznenaditi, jer najskuplje jelo s menija košta 10 eura i to s prilogom, kruhom i umakom, gdje se to očekuje. Na meniju su variva, gulaši, meso s roštilja, jetrica na više načina, rižoti, tjestenine, sezonski sarma ili punjena paprika, pečenja i salate kao cjeloviti obrok.
Mi smo Ribič posjetili usred tjedna i pogodili "dan za pohano". Stavljamo to pod navodnike jer su gotova sva jela na meniju, osim bolonjeza i variva, bila ili pohana ili pripremljena na pariški. Odabrali smo svinjski zagrebački, punjeni pileći pripremljen na pariški, frigane lignje (to je ono spomenuto najskuplje jelo) i fino varivo sa slanutkom uz koji dolazi pileća bečka šnicla.
Fino varivo sa slanutkom bilo je, kako mu i ime sugerira, baš ukusno i bogato povrćem. U njemu su bili kelj, žute i zelene mahune, grašak, mrkva, tikvice, slanutak... Istovremeno, bilo je ovo varivo i jako zasitno, pa je pileći pohanac koji dolazi uz njega nama čak bio i previše. I lignje su bile dobre, pečene u friškom ulju i poslužene s domaćim pomfrit krumpirom, što je svakako lijepo iznenađenje.
Pohanci su, sad već očekivano, jer takve smo pojeli i u drugim sličnim lokalima, bili tvrdog i ne baš ukusnog poha, ali zato je meso koje se u njima "skrilo" bilo sočno. Malo razočarenje izazvao je đuveč serviran uz zagrebački, koji je bio pravi komad mesa s korektnim punjenjem. U đuveču, naime, nije bilo povrća koje bismo očekivali (naravno, kad nije sezona), a bio je i nedovoljno začinjen. No, zato je punjeni pileći odrezak na pariški bio pun pogodak. U porciji su bila tri lijepa komada mesa, uz njega smo tražili i dobili odlično pripremljenu i začinjenu krumpir salatu. Šunka i sir u pariškom nisu preuzeli okuse, ali su se lijepo uklopili u ovo jelo.
Valja napomenuti kako ovdje juhu, u našem slučaju govedsku, nude za 1 euro, malu salatu za isto toliko novca, dok je sezonska salata 2 eura. Također, istaknimo kako salata dolazi već začinjena što je, ako se nas pita, pohvalno, pogotovo kad je u njoj svježi kupus. Pivo ovdje košta u prosjeku oko 2,50 eura, gemišt 2,20, a u ponudi imaju i otvorena vina - graševinu, žlahtinu i frankovku.
Kad kročite u Bistro Ribič imat ćete dojam da ste se vratili u neka prošla vremena, jer je interijer gotovo u cijelosti u drvu, što mu daje poseban šarm. Lokal je čist i uredan, osoblje ljubazno, a osim unutarnje dvije sale i prostora uz šank, ima i terasu. Ona je, doduše, uz parking, ali ne direktno na cesti. Ribič radi od ponedjeljka do petka, od 8 do 17 sati.