Što vas od tema sve čeka u novom broju magazina doznajte ovdje!
Tko je malo stariji, sjetit će se kako smo nekoć u socijalističkim dućanima, a možda i poslije, još devedesetih, za gablec kupovali "frtalj kruha". Bila je to mjera za sendvič koji bismo kao školarci smazali bez problema, s ekstravurštom, mortadelom ili prešanom šunkom. Bez obzira na to što je već postojao "talijan", a ubrzo je stigao i "francuz", frtalj se dobro držao - kao da nismo imali povjerenja u druge forme. Kruh je bio bijeli, polubijeli i crni, štruca je već u to doba izgubila na kilaži, odnosno pala s kilograma na 80, pa na 70 dekagrama, a padala je i kvaliteta te se već drugo jutro mrvio kao da mu je svrha hranjenje golubova, a ne ljudi. Iznimaka je ipak bilo, poput malog i teškog raženog, ili kuružnjaka, žutog i vlažnog. Uglavnom, osim za godinama mladosti, nemamo tu za čime puno žaliti.
Mi koji smo imali sreću da imamo baku i djeda na selu još smo doživjeli iskustvo "pravoga kruha". Moja dalmatinska baka Ruža mijesila je kruh i pekla ga pod pekom - bio je golem, možda jer sam ja bio mali, ali i danas bih rekao da je vjerojatno imao više od tri, možda čak i četiri kilograma. Velika je to peka bila. I uvijek bi otkinula komad tijesta i ostavila ga uz rub komina, na toplom, da čeka svoj red do sljedećeg zamjesa. To je nazivala kvasom, danas bi se to zvalo pasta di riporto, ili sourdough. Ali koliko god se neki mučili s riječju sourdough, koju mnogima nije lako ispravno izgovoriti - i zašto bi kad imamo našu - činjenica je da je upravo naraštaj koji sve znanje skuplja na Instagramu zaslužan za trend koji je kruhu, već temeljito ispranom i bezličnom, vratio dostojanstvo.
Povratak procesu prirodne fermentacije potaknute kiselim starterima koje svatko može uzgojiti vratio je vjeru u kruh kao zdravu namirnicu, nakon što je posljednjih godina bio - vjerojatno s pravom kad je riječ o industrijskom kruhu nakrcanom aditivima - okrivljen za cijeli niz zdravstvenih problema, od dijabetesa do raznih autoimunih bolesti. Mladi, samouki majstori pekari obožavaju svoj posao, ponosni su na svoj kruh i cijene ga, pa vam nitko od njih neće htjeti prodati frtalj. I ne trebaju, jer zbilja bi bila šteta ne ponijeti taj krasni kruh doma i podijeliti ga s obitelji. Ima u tome neke ljepote, jer kruh je moćan simbol, pa nije čudno da je ugrađen u obrede raznih kultura, prije svega religijske, ali i svjetovne.
Kruh stanuje u molitvama, ali i u narodnim poslovicama. Kruh znači mir i blagostanje. Možda bi ipak bilo fer da nam prodaju pola kruha, ne živimo svi danas u zajednicama, a na dobar kruh valjda bismo svi trebali imati pravo. Jer, kako u našem intervjuu vizionarski govori Karlo Vulin, pekar, tehnolog i poduzetnik kojem je misija širenje pravog prirodnog kruha: "Kruh ne bi smio biti elitistički. Svi mi u toj industriji - jer radi se o kruhu, a ne o satovima ili parfemima - trebali bismo raditi na tome da što više ljudi može kupiti taj kruh, da im bude pristupačan". Nema humanije ideje.
Novi broj magazina uz dar svim čitateljima - odabrano začinsko bilje Kotanyi, u prodaji je od četvrtka, 21. ožujka 2024.