U malom talijanskom gradiću Pavia, koji se nalazi tridesetak kilometara od Milana, pojeli smo najukusniju focacciu u životu. Riječ je o posebnoj vrsti focaccie, točnije focacci di Recco. Za razliku od turbopopularne klasike koja je deblja, kruhasta, meka iznutra, prepuna maslinovog ulja i lagano hrskava izvana, focaccia di Recco je sasvim tanka. Izgledom i teksturom je nešto između debljih mlinaca i najtanjeg tijesta za pizzu, slično onome koje poslužuju u zagrebačkim pizzerijama Karijola i Duksa. Rezana je na velike kvadrate koji su bogato nadjeveni mekim sirom koji se topi i rasteže po cijelom tanjuru. Tijesto je tu više kao neka simbolična podrška senzacionalno kremastom nadjevu.
Nakon dugotrajnog putovanja i poslovnih obaveza, lokalci su nam preporučili simpatično urbano mjesto u centru Pavije gdje se jede fenomenalna focaccia - "al VITA Restaurant & Cafè". Auto je najbolje ostaviti na Piazzi Petrarca pa kratko prošetati do ove trattorije i nadiviti se prelijepim renesansnim dvorcima i crkvama. Grad živi uz rijeku Ticino pa je nakon večere romantično prošetati stoljetnim uličicama uz vodu i prigušena svjetla. Pavija je studentski grad, pa uz suton koji se ljeska u vodi kanala, lijepo je vidjeti da ulice pršte od mladosti koja se smije, drži za ruke, dijeli komad focaccie, šeće ili pije Aperol.
Apsolutna pobjednica večere je focaccia La Sorento, prebogato nadjevena crescenzom koja curi niz prste, kozicama kratko termički obrađenim na pari i koricom limuna iz Sorrenta. Prejednostavno i fantastično! Budući da nas je bilo više za stolom, isprobali smo nekoliko vrsta i sve su doista dobre, ali ova kombinacija s limunom, kozicama i sirom je naš favorit. Cijene focaccie kreću se od 9 do 15 eura.
Focaccia di Recco vuče korijene iz grada Recca, koji se nalazi na području Ligurije i ima je u gotovo svakoj trattoriji, pizzeriji ili restoranu. Legenda kaže da je izumljena u 12. stoljeću za vrijeme križarskih rata kad su građani spremali obroke za križare. Bilo je to vrijeme velikog siromaštva, a sve što su imali bilo je brašno, voda, maslinovo ulje i sir. Ova focaccia se radi bez kvasca zbog čega je tako tanka poput papira ali božanstveno meka i lagano hrskava na rubovima. Tradicionalno je nadjevena mekim kravljim sirom stracchino di crescenza koji je okusom kremast i slatkast.Tekstura stracchina je putrasta pa se često koristi i kao namaz. Od 1955. godine grad Recco je domaćin manifestacije Festa della Focaccia, godišnjeg festivala koji se održava zadnji tjedan u svibnju.