Cijena litre ovogodišnjeg mladog maslinovog ulja u uljari će biti ipak nešto niža nego lani te će joj se cijena kretati oko 15 eura, dok smo lani za tu istu litru u najstarijoj istarskoj uljari u Vodnjanu plaćali 130 kuna. Novosti su to na samom početku sezone branja maslina u Istri koja je počela s posljednjim rujanskim danima kada su brojne uljare otvorile svoja vrata. Zasad još nema puno posla, a navala se očekuje za tjedan dana kada će u Uljaru Vodnjan, koja je lani doživjela temeljitu preobrazbu i modernizaciju, na prešanje početi dolaziti brojni klijenti iz Istre i šire. Kada je špica berbe, iz ove uljare izlazi čak 9 tisuća litara vrhunskog maslinovog ulja. Edi Družetić, poznati istarski agronom i tehnolog te veliki maslinarski znalac u tvrtki Agroprodukt, objašnjava kakva će biti ovogodišnja maslinova ulja koje će biti predstavljena od 24. do 26. studenog na festivalu mladih ulja Istravirgin (nekadašnji Dani mladog maslinovog ulja) u novom formatu u staroj školi u Vodnjanu.
"Ove sezona je posebna, kao i svaka. Suša je pa su i plodovi maslina trenutno isušeni, što nije dobro. Međutim, ti će se plodovi opraviti kada dođe kiša, zato brojni maslinari još čekaju s berbom. Zašto je to loše? Zato što je od smežuranih plodova maslinovo ulje "tupo", odnosno nema izražene svježe arome. Nakon kiše će se plodovi pobrati nakon 8 do 10 dana", kaže nam Družetić ističući kako za to još ima dovoljno vremena, jer je berba tek počela.
"Trenutno beremo leccino, a krajem mjeseca brat ćemo istarsku bjelicu, sorta koja u sebi ima puno gorčine i neće propasti i zato se može brati kasno. Inače je pregorka", ističe Družetić ispred tvrtke Agroprodukt koja pod nasadima maslina ima 45 hektara zemlje oko Vodnjana koji daje ekstra klasu maslinova ulja. Uljara Vodnjan godišnje prerađuje od 200 do 300 tona svojih maslina iz raznih položaja oko Vodnjana što daje oko 35 tona ulja pod brendom Salvela i Torčol.
"Torčol vodnjanski se prodaje za svakodnevnu upotrebu. To je ulje široke potrošnje s relativno prihvatljivim cijenama. Odnos cijene i kvalitete tog ulja je vrlo dobar. Tu su i linije višeg nivoa, jer se u zadnje vrijeme traži posebno i autohtono. Okrenuli smo se dakle proizvodnji monosortnih ulja od buže, rožinjole i istarske bjelice, a imamo i blend pod nazivom Aurum. Isto tako, posebno je i naše ulje Punta Cissana koje dobivamo od posebne selekcije buže, rožinjole, plominke i puntože na starim maslinama u Barbarigi. To je ulje posebno jer je dobiveno od sorti koji se uzgajaju samo na području Vodnjana i Rovinja", poručio je Družetić.
Ove godine su u talijanskom vodiču maslinovih ulja Flos Olei dobili su 96 od mogućih 100 bodova. No, uz brojne osvojene zlatne medalje diljem svijeta, Družetić posebno ističe španjolsko natjecanje za Nagradu za kvalitetu Mario Solinas koju dodjeljuje Međunarodni maslinarski odbor na kojem je ocjenjivan Torčol.
"Na koje god svjetsko natjecanje pošaljemo naše ulje, uvijek dobijemo dobre nagrade, bilo da je to New York gdje je preko tisuću ulja, bilo da je to Flos Olei. No, istaknuo bih jedno natjecanje gdje smo dobili dvije značajne nagrade, i to jedini iz Hrvatske. To je natjecanje Mario Solinas u Španjolskoj. To je neprofitno natjecanje gdje mogu nastupiti samo veći proizvođači i tu nema stotine zlatnih medalja, nego samo prva tri mjesta te finalisti u četiri grupe. Tu smo jednom prilikom bili drugi, a jednom prilikom treći. To je najprestižnije natjecanje na kojemu svaki maslinar sanja da dobije nagradu", ističe Družetić.
Inače, Uljara Vodnjan temeljito je obnovljena lani kada je u nju ugrađeno najnovije postrojenje talijanske tvrtke Pieralisi. Novi pogon, koji je vizualno osmislio poznati pulski arhitekt Emil Jurcan, a na projektu je sudjelovao i pulski dizajner svjetla Dean Skira, uistinu je zadnji krik tehnologije. Sada je i kapacitet uljare veći nego u starom postrojenju pa mogu obraditi čak četiri tone maslina na sat, što je duplo više nego lani i znači da se na ulje čeka manje od 24 sata pa sada i arome u ulju više dolaze do izražaja.
Uljara Vodnjan na ovom je mjestu počela s radom još 1885. godine. Tada je to bila tradicionalna uljara koja je, kao i neke druge manje koje su postojale u Istri, radila na "ljudski pogon". Nije bila tako velika kao što je danas i bila je komunalna. Velika novost dogodila se 1911. godine kada je uvedena prva hidraulična preša. Tada je to bila jedna od rijetkih tako modernih uljara na Mediteranu. Dodatna ulaganja i modernizacija dogodili su se 1935./36. kada je uljara bila u privatnom vlasništvu obitelji koja je imala i elektromlin u Puli. Iduće veliko ulaganje dogodilo se puno godina nakon toga - 1975./76. godine kada je instalirana moderna linija Pieralisi. Kupljene su 30-tih godina dodatne dvije stambene kuće kako bi se proširili kapaciteti. Novu eru Uljara Vodnjan proživljava sada.