Mama je htjela da više čita knjige. I da bi joj udovoljio išao je na pulski sajam knjige. Ni sam nije znao što da uzme, pa je s prijateljima iz šale uzeo priručnik o pčelarstvu. I tako je sve počelo. Bilo je to prije dvije godine. I od onda se ne rastaje od pčela. Da, zanimljiva je to priča 16-godišnjeg srednjoškolca Filipa Raponje iz malog mjesta Krnica kraj Pule. Zaljubljen u pčele u samo dvije godine razvio je pravi biznis. Pomažu mu naravno majka i otac te sestra, ali Filip je zadužen kako za košnice i pčele, tako za vrcanje meda, ali i za degustacije i marketing svog meda i pčelinjih proizvoda na svom malom imanju u ovom mjestu na istočnoj obali Istre. I ne samo to, poduzetni srednjoškolac položio je i edukaciju za apiterapiju, pa i to ima u svojoj ponudi. I tako, umjesto da džeparac zarađuje radom sezonski, Filip koji pohađa 3. razred Tehničke škole u Puli, odlučio je uzeti stvar u svoje ruke i pokrenuti obiteljski biznis.
- Nitko prije mene nikad u obitelji se nije bavio pčelama, ali mi svi pomažu. Kada sam se "zarazio" s pčelama, djed Milio mi je nabavio prvih par košnica. Na njima sam puno naučio, liječio sam ih. I s tih nekoliko košnica danas smo došli do 80 košnica i pet milijuna pčela. Taj me posao skroz obuzeo i jako ga volim raditi, priča nam Filip na svom malom šarenom imanju gdje sada u prosincu pčele spavaju zimski san. No, već na proljeće bit će tu posla kao u priču, a ljeti da i ne govorimo.
- Zimi smišljam što bih radio i kako bih dalje razvio ovu priču. Dakle, počeo sam s par košnica, pa sam sada na njih 80. Isto tako od ove godine počeo sam raditi degustacije na imanju, uredio sam mali prodajni prostor i mjesto gdje mogu dolaziti kupci. Ljeti sam praktički samo četiri puta bio na kupanju jer ne stignem iako sam od plaže na dva kilometra. Stalno mi dolaze gosti, bilo u kupnju, bilo na apiterapiju, bilo na degustaciju. Vole doći ovdje jer mogu prošetati po prirodi, ja im objasnim kako funkcioniraju košnice, koji med radim, ističe Filip koji je lanjsku školsku godinu kada se zimi dobar dio nastave odvijao online, iskoristio da s prijateljima očisti parcelu i uredi prostor za degustacije.
- Ovdje je bilo sve zaraslo, a oduvijek sam volio tu dolaziti. Kako smo zbog online nastave imali više vremena biti doma, pozvao sam prijatelje da mi pomognu. Uredili smo imanje gdje ljeti držim degustacije. I na osnovu njihovih ovogodišnjih upita, shvatio sam da moram nadograditi imanje. Pa ću tako preko praznika ili ako škola opet bude online, očistiti jedan put uz parcelu s prijateljima gdje ću urediti poučnu šetnicu gdje će gosti moći saznati nešto više o pčelama i pčelarstvu. Uglavnom, planova imam jako puno, ističe mladi pčelar kojemu i oni s dužim stažem dolaze u izvidnicu da vide kako radi marketing budući da uspijeva prodati svoj med po vrlo visokim cijenama. Kako kaže Filip, najbitnije je da je med izvoran i da ga gosti mogu kušati i doživjeti ga na licu mjesta.
- Gostima na degustaciji ponudim dvije vrste meda s kozjim sirom s obližnje Stancije Kumparićka i slatkišima. I onda ono mogu odlučiti što im se sviđa. Jako puno njih mi se nakon toga vraća i kupuje proizvode. Puno njih mi se i sada javlja i šaljem im pakete. Većinom su to stranci. A proizvod im se sviđa jer je izvorni. To je pravi med koji ne nastaje nikakvim miješanjem s eteričnim uljima ili nešto slično, ističe ovaj mladi pčelar koki godišnje izvrca tonu i pol do dvije meda. Tako je bilo i ove godine, bez obzira na loše vremenske uvjete, točnije hladnoću i snijeg u kasno proljeće zbog čega su se mnogi pčelari žalili da imaju malo meda.
-Ja ne mogu reći da sam imao lošu sezonu jer stalni selim košnice. One nisu samo tu u Krnici jer tu nema u određenim dijelovima godine dovoljno hrane za njih. Primjerice, kada je vrijeme kadulje, selim ih na Labinštinu, pa kasnije u Gorski kotar i na sjever Istre, pa u Hrvatsku Kostajnicu. Vrcam cvjetni med, med od kadulje, bagremom med, med od kestena, med od lipe i med od bršljana. Sve naravno ovisi o tome što cvjeta. Moje su košnice i ja s njima stalno u pokrenu, veli nam ovaj 16-godišnjak koji je i puno svoje kreativnosti i inovativnosti uložio u marketing i osmišljavanje etiketa te izgled samog imanja.
- Najprije sam dao jednom dizajneru dao da mi osmisli etikete, ali kada sam vidio koliko to košta, skinuo sam program s mobitela i napravio ih sam. Isto tako, uz pomoć oca stolara osmislio sam izgled prodajnog mjesta. Također, sam radim svijeće i sapune, a želja mi je bila i da ponudim nešto novo što drugi pčelari ne nude, pa sam tako dobio ideju da ponudim i apiterapiju budući da je to relativno nova stvar. Ovaj me posao skroz zaokuplja i samo o njemu mislim. Sada se primjerice jako traže poklon paketi. Kako bih zadovoljio sve potrebe, po cijele dane nakon škole radim. U školi sam do 15.30 sati, a nakon toga dolazim ovdje i radim drvene kutijice do pola noći. A onda ujutro opet u školu, govori nam Filip u kojemu čuči umjetnička duša. Baš zato ne sumnjamo da će njegovo imanje i dalje rasti i pretvoriti se u još jednu odlučnu istarsku gastronomsku priču.