Na cesti za Gornji Stenjevec jedan je od dva zagrebačka stara mlina (drugi je u Gračanima) koji i dalje ponekad otvore ustavu, puste vodu preko lopatica svojih mlinskih kola i zavrte svoje mlinske kamenove. Njegove je temelje i krnje ostatke zidova obrasle u korov još 80-ih godina prošlog stoljeća spazio građevinski poduzetnik Josip Hanzec.
Pronašao je tadašnje vlasnike i uspio kupiti ruševno zdanje u čijem je dvorištu u početku držao građevinske strojeve. Malo-pomalo, počela mu se bistriti vizija obnove mlina, odnosno njegove prenamjene u restoran. Slučajno je, još 90-ih, upoznao jednog od posljednjih majstora koji se razumiju u mlinove, koji mu je tada rekao: "Morate naći hrastov trupac u komadu, dug najmanje 7 metara, dobro osušen - jedino takvo drvo može se koristiti za osovinu."
Josip Hanzec je, kao građevinar, uspio prilikom krčenja jednog gradilišta naći takav hrast, dopremiti ga do mlina i onda čekati godinama da se osuši.
Prije 15 godina krenula je obnova i sada mlin, originalno sagrađen 1573. godine, opet radi i melje "kuruzu" za pravi domaći kukuruzni kruh i žgance.
