Zoran Šprajc, poznati televizijski voditelj, objavio je na društvenim mrežama emotivnu fotografiju s majkom iz kultnog riječkog restorana Zlatna školjka. Šprajc se prisjetio odlazaka u spomenuti restoran s majkom Zlatom gdje su naručivali najbolje frigane lignje u gradu. Danas je on u poziciji da izvede majku na ručak i da se osim friganim lignjama počaste i nekim skupljim jelom. Skromna majka se u početku nećkala glede odlaska i naručivanja malo drugačijeg jela, ali Šprajc ju je ipak uspio nagovoriti na tjesteninu s bakalarom.
Zlatna školjka) kultni je riječki restoran čija povijest seže na kraj 19. stoljeća. Brojni zapisi početke tog mjesta vežu uz 1885. godinu kad je na Badnji dan Leopoldo Zwetti otvorio gostionicu (trattoriju) pod nazivom Stella d’oro (Zlatna zvijezda). U to se vrijeme Rijeka mogla pohvaliti brojnim ugostiteljskim objektima raznih kategorija, od pučkih gostionica i krčmi do restorana često sa “zlatnom” odrednicom, a samo neke od njih bile su Ancora d’oro (Zlatno sidro), Leon d’oro (Zlatni lav) i Pomo d’oro (Zlatna jabuka).
U svojim počecima Conca d’Oro nalazila se u neposrednoj blizini riječkog kina Teatro Fenice koje je, nažalost, danas zatvoreno, a novi vlasnik Eduardo Budicin premješta je 1929. u Kružnu ulicu. U 50-im godinama prošlog stoljeća Zlatna školjka bila je sinonim za prvoklasne riblje specijalitete i vina, a jedno od najpopularnijih jela bili su i škampi na pariški s rižom i tartar umakom. U novijoj povijesti ovo kultno mjesto veže se uz ime značajnog hrvatskog chefa Andreja Barbierija koji je 2014. promijenio koncept restorana koketirajući s bistrolonomijom. Služio je zanimljiva i vizualno atraktivna jela poput paniranih srdelica, raviola s ovčjim sirom i kobasicama, parmigiane i prženih kozica sa skutom. Uspavanu riječku gastronomsku scenu osvježila je promjena koncepta, no nedugo nakon Barbierijeva odlaska iz restorana kvaliteta jela i usluge polako je jenjala u što sam se i sama uvjerila nekoliko puta. Danas Zlatnu školjku vodi chef Aleksandar Salević, a emotivnu objavu Zorana Šprajca prenosimo u cijelosti:
"I tako je to bilo tada, kad sam u Rijeci pohađao osnovnu školu. Puno, puno godina poslije, ja vodim mamu u Zlatnu školjku s namjerom da je počastim s nečim malo boljim od friganih lignji, s idejom da se nekako oduzim za sve one frigane lignje kojima je ona mene častila.
Ali jok, ona zeli jedino frigane lignje jer "sve drugo je skupo".
Alo, mama šta je skupo, imam dobru placu, dobre honorare mozemo jest što hoćemo!
Neka veli, tebi treba nemoj se trošit na mene.
I tako jedva jedvice, na rubu nervnog sloma nagovorim je da proba neki kvarnerski bakalar, zanimljiva kombinacija s tijestom čini mi se.
I ajde bilo joj na kraju drago, "fino je bilo" veli.
A ja sretan kao onda kad smo na frigane lignje išli."