O našoj želji da se zaletimo do Pariza pričali smo vam neki dan, a sad će vam blogerica Mare, koja je zaista i bila na Salonu čokolade ispričati kako je ondje bilo.
Svaki bi čokoljubac barem jednom u životu morao hodočastiti na Salon čokolade odnosno Salon du Chocolat. U zadnje vrijeme ovaj Salon seli od grada do grada te kontinenta do kontinenta, ali samo je jedan onaj pravi, najveći svjetski Sajam čokolade. Onaj u Parizu. Kako me iz obiteljskih razloga put često nanosi u Pariz, nije bilo teško odlučiti da se novo putovanje mora podudarati s održavanjem Salona čokolade.
Salon du Chocolat održavao se od 31. listopada pa sve do nedjelje navečer, 4. studenog i za to vrijeme je ugostio preko 130.000 posjetitelja koji su se naguravali oko štandova 160 izlagača. Sve se stigne vidjeti u jednom danu, ako dođete na vrijeme, oko 10 ujutro.
Za 9 sati stigne se pojesti i nekoliko crêpes s čokoladom i likerom, vafle ili voće polivene čokoladom s čokoladne fontane. Stigne se kušati čokoladu koja pucketa u ustima, namazati usne pravim čokoladnim ružem (divna ideja za duge poslovne sastanke kad bi se grickanje smatralo nepristojnim), pojesti par kolačića, macaronsa, kupiti koji meringue, voćni žele za ukućane ili pak praline u obliku graha i krumpira za svekrvu. Može se slušati gramofonske ploče, također izrađene od čokolade i rashladiti se fantastično ukusnim sladoledom.
Predah je moguć pred pozornicom na kojoj se izmjenjuju slavni slastičari te potpisuju knjige ili održavaju prezentacije te pripremaju deserti čije praćenje je osigurano i za one u zadnjim redovima. Naime iznad kuhinje se nalaze ogromna, koso postavljena ogledala. Tu je naravno i legendarna modna revija koju nisu preživjele baš sve (naravno čokoladne) haljine.
Fascinantnije od haljina su bile skulpture na natjecanju Charles Proust, izrađene na temu La Fontaineovih basni. I tu se nije ocjenjivao samo izgled već i okus ovih prelijepih kreacija.
Sve u svemu, čokoladnom je raju ime – Salon du Chocolat. Vidimo se dogodine.