Petra Dragojlović nekadašnja je slastičarka koja se upravo u restoranskim kuhinjama zaljubila u tijesto. Brzo je shvatila da je zaroniti ruke u zdjelu brašna, vode i divljeg kvasca istinski usrećuje i da je baš to ono čime se u životu želi baviti, pa je, kada je skupila dovoljno iskustva, hrabrosti i ludosti, pokrenula svoju malu, ali za riječku gastronomsku scenu tako veliku proizvodnju kruha. Svoju Babushku.
"Bila sam puno po vani, kuhala i radila, a kada sam shvatila da je tijesto ono čime se želim baviti, znala sam da se sve to treba dogoditi u Rijeci. To je moj grad i htjela sam svojim ljudima ponuditi kvalitetniji kruh. Naravno da me u početku bilo strah, nisam znala kako će ljudi prihvatiti koncept ‘dark kitchen‘, ali vjerovala sam u to što radim", rekla nam je Petra kada smo je nedavno posjetili u maloj proizvodnji u Rijeci, na istoj onoj adresi na kojoj nastaje mnogima najbolji kruh i još bolja focaccia u zemlji.
Iako su njezini proizvodi dostupni samo u Rijeci, naručuju se unaprijed pa skupljaju na pomalo skrivenoj adresi, Petra je uspjela osvojiti ljubitelje kruha i znatno dalje. Mnogima je tako upravo Babushka obavezna postaja na putu za more. A kako i ne bi kad Petra svoj posao očito radi pomno i s puno poštovanja, što se u svakom njezinu kruhu može i osjetiti.
"Ne možeš tu ništa ubrzati, moraš poštovati tijesto, trebaš raditi rukama jer ni jedan stroj neće to napraviti dobro kao ti. Puno ovisi i o vremenskim uvjetima, tijesto je svaki dan drugačije i treba ga osjetiti", objasnila je.
Osim po kruhu, njezina Babushka poznata je i po subotnjim specijalima, kada kupcima nude i slastice, za kojima redovito nastaje posvemašnja pomama. Krafne su, primjerice, ove godine rasprodali gotovo mjesec dana unaprijed, a popularni su i torta od mrkve te rolice s cimetom i orasima. No, uvjerljivo najprodavaniji proizvodi od samog su početka njihov bijeli kruh i focaccia.
"Nas četiri dnevno napravimo oko 100 komada kruha i focaccia, što za kupce, što za hotele i restorane. Dan prije ih oblikujemo, a idući pečemo. Meni je najdraži pšenični kruh. Najjednostavniji je i mislim da je u tome sva ljepota iako, zapravo, jako volim svaki svoj kruh. A ljudi baš obožavaju našu focacciu, na njezin račun dobivamo brojne pohvale."
Možda će upravo ljubitelje njihovih focaccie, kruha i slastica stoga posebno razveseliti vijest da Petra i njezin tim uskoro planiraju otvoriti i fizičku pekarnicu, proširiti ponudu peciva (Petra nam je otkrila da će se u vitrini nalaziti i kroasani i druga lisnata peciva), pa čak i održati pokoju radionicu u suradnji s velikim imenima inozemne scene.
"Jako sam uzbuđena zbog svega toga. Napokon smo i to dočekali. Sada sam u potpunosti sigurna: ovo je posao koji bih mogla raditi do kraja života. Nema dalje", zadovoljno je zaključila Petra Dragojlović.
Ovu i druge priče o kruhu možete čitati i u aktualnom broju magazina Dobra hrana, koji se sada nalazi na kioscima diljem zemlje. Osim toga, donosimo vam i priče o uzgoju vlastitog kvasca, pečenju kruha, veliki intervju s Anom Roš, putopis s Neretve, sve o novim licima slastičarske scene...