piše: Mateja Domitrović
snima: Darko Tomaš
Maja Kefeček prestala je jesti meso prije petnaest godina. Prvih osam bila je veganka, a onda je postala vegetarijanka. Razlog je vrlo jednostavan: kaže da je postalo prekomplicirano jesti izvan vlastita doma, barem kod nas. Biti vegan ili vegetarijanac tada nije bilo isto što i biti vegetarijanac danas. Ipak su se neke stvari promijenile. Kao prvo, ljudi koji ne jedu meso nisu više neki čudaci, sada su to oni koji se hrane zdravo i ispravno.
Prelazak na takvu prehranu mijenja sve i taj odabir kod Maje nije bio trenutačni hir: to ili osvijestiš u sebi ili ne. Nisi deset mjeseci vegetarijanac, a dva mjeseca jedeš malo ribu i školjke. A u rijetkim prilikama si dopustiš i koju šnitu pršuta. To ne funkcionira tako. Maja hranu shvaća vrlo ozbljno. Tijekom svih ovih godina proučavanja hrane i kuhanja redovito održava radionice kuhanja, piše članke, a može se pohvaliti i s dvije knjige: “Kruh i pekoju je nedavno dobila i nagradu u kategoriji Best Pastry Cookbook u sklopu Gourmand Cookbook Awards 2014. (Gourmand best in the world).
Mi smo posjetili njezinu radionicu na kojoj su polaznici učili kako napraviti seitan. Taj “domaći” seitan, kao i sve domaće, ima posve drugačiji okus od onoga kupovnog. Naravno, ukusniji je. Izraditi seitan ne izgleda lako, prvi pokušaji ne završe kod svih uspješno, no isplati se biti uporan i slušati onoga tko ima iskustva u tome.
Nema šanse da tada ne uspije. Seitan se radi od brašna, pšeničnog polubijelog ili crnog ili pirova brašna. Na kilogram brašna dodaje se 600 mililitara vode, shoyu, malo temeljca i malo đumbira. To bi bio osnovni recept, no može se napraviti brzi seitan od glutenskog brašna i vode. Ova namirnica obiluje proteinima, a njegova kvaliteta ovisi prvenstveno o kvaliteti brašna. Seitan je, za one koji ne znaju, svojom teksturom sličan mesu, a gotovo da i nema okusa pa ga se može kombinirati s raznim povrćem i začinima.
Sa seitanom treba nježno, smjesa se prilikom izrade ne smije tući jer će seitan biti tvrd. Kada se zamijesi, u posudu se ulijeva mlaka voda tako da seitan bude posve pokriven tekućinom. Tako stoji pola sata. Nakon odmora slijedi ispiranje pod vodom, a za to se vrijeme seitan također mijesi rukama. Voda je u početku bijela, a kada postane potpuno prozirna, odnosno kada se otopi sav škrob, seitan je gotov i spreman za kuhanje. Dalje je sve na vama – sve kombinacije su dopuštene i dobrodošle. Igrajte se, a ako vam je i dalje upitnik iznad glave, posjetite Majinu radionicu. Sve će vam biti puno jasnije, zabavit ćete se i pojesti nešto dobro, a dodatne informacije o radionicama potražite ovdje .
